Luka Miškulin pet godina i četiri mjeseca zatvora, a Domagoj Culej, Gabrijel Ćekić i Danijel Hodak po šest mjeseci uvjetne zatvorske kazne uz rok kušnje od dvije godine. To je epilog sudskog procesa vezanog uz masovnu tučnjavu koja se 22. kolovoza 2018. godine dogodila u središtu Vinkovaca u kojoj je Ivan Mikuljan iz Andrijaševaca zadobio teške ozljede opasne po život od kojih je oslijepio na oba oka.
Nakon prospavane noći pitamo Ivana Mikuljana; je li zadovoljan presudom?
– Tek djelomično. Jesam zbog toga što je Miškulin sada u zatvoru gdje je već odavno trebao biti. Trebao je i više dobiti. Nisam zadovoljan uvjetnim kaznama za ostale koje ne treba ni komentirati. Kao ni to da me nitko od njih nikada nije nazvao i ponudio barem ispriku za to što su od mene napravili invalida.
Potpitanja nismo trebali postavljati…
– Nisam zadovoljan ni trajanjem postupka. Sve je to bilo predugo. U jednom trenutku učinilo mi se da nikad neće završiti. Otezali su, razvlačili, trojica dođu na ročište, treći ne dođe i tako u krug. Uvijek je netko nedostajao, uvijek je nešto kočilo… Miškulinu nije bio problem ići u Beograd pjevati na Zvezdama Granda, ali mu je bio problem redovito dolaziti na ročišta. Onda je kasnije otišao na rad u inozemstvo… Ma, strašno. Nadam se samo da nakon žalbenog postupka neće biti kakvih neugodnih iznenađenja. Ali, sve u svemu, nisam nezadovoljan presudom, kakva takva pravda je ipak zadovoljena.
Kakvo je zdravstveno stanje?
– Nema pomaka. Svaku večer idem na spavanje s nadom da ću se ujutro probuditi i makar nešto vidjeti, ali zasad ništa od toga. Ali, ne gubim nadu, iako su mi na jednoj klinici u Beogradu rekli da su očni živci jako oštećeni i da operacija ne može ništa pomoći.
Zapisali i ovo:
– Kako živim? U mraku. Onda možete misliti… Da zažmirite pet minuta, bilo bi vam puno, a ne već pet i pol godina potpunog mraka. O meni vode brigu tata Ivan i mlađi brat Đuro koji je sad više sa mnom otkako ne radi. S nama je u domaćinstvu živio i stric Ante koji je nažalost preminuo 12. travnja prošle godine. Što da vam kažem, ide kako mora ići.
Odštetni zahtjev za gubitak vida bit će, kaže nam Ivan, predmet drugog sudskog postupka.
– Imam mirovinu od oko 250 eura i invalidninu od 230 eura. Sve skupa niti 500 eura. Ali, nije to ni važno. Volio bih samo da se jedno jutro probudim i izađem iz ovog mraka…