Vinkovčanin Dalan Jakovljević – tri godine u Njemačkoj, novi život i drugi najbolji u školi!

Dalan Jakovljević s razrednikom Florianom Ehrleom FOTO; Privatni album

Tek tri godine nakon dolaska u Njemačku, sedamnaestogodišnji Dalan Jakovljević iz Vinkovaca ostvario je uspjeh kojim se može ponositi cijela njegova obitelj, prijatelji i rodni grad. Naime, školsku godinu u Grund- und Mittelschule Benediktbeuern završio je s prosjekom 1,5 – što u hrvatskom sustavu ocjenjivanja odgovara odličnom – i time postao drugi najbolji učenik cijele škole!

FOTO: Privatni album

– Bio sam šokiran i neopisivo sretan. To je trenutak koji ću pamtiti cijeli život – priznaje Dalan, prisjećajući se maturalne večeri na kojoj su mu uručene nagrade i gdje je imao priliku razgovarati s gradonačelnikom Tonijem Ortliebom.

Put do ovog uspjeha nije bio jednostavan. Nakon prerane smrti majke Sanje, Dalan je mlađim bratom Dorianom krenuo je u Njemačku, k tati Vladimiru koji je ondje već radio. Godina u Markt Schwabenu bila je tek priprema za novi početak u Bad Heilbrunnu.

FOTO: Privatni album

Tada četrnaestogodišnjak, Dalan se morao priviknuti na novu okolinu, nove prijatelje, novi sustav školovanja. Olakotna okolnost bilo je znanje njemačkog jezika stečeno u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša zahvaljujući sjajnoj nastavnici Andrei Maslov, koje mu je omogućilo da se brzo uklopi.Danas mu Njemačka nudi velike mogućnosti; upisao je 10. razred kako bi kasnije mogao studirati informatiku u Münchenu, a paralelno trenira nogomet za SV Bad Heilbrunn. Na terenu je pouzdani branič, spreman na svaku ulogu; lijevo, desno ili centralno.

FOTO: Privatni album

– Nogomet i programiranje su moji planovi za budućnost. I jedno i drugo me ispunjava – kaže Dalan.

Ipak, kada govori o Vinkovcima, glas mu omekša…

– Tamo su mi baka i djed, ujak, tetke, bratići, sestrične, puno prijatelja… Naravno da mi fale. Hrvatska je moj dom, ali ovdje u Njemačkoj imam školu, društvo i više mogućnosti. Povratak? Ne sada, ali za nekoliko godina, tko zna… Pogotovo ako se pruži prilika igrati za Cibaliju – zaključuje kroz (o)smijeh, prisjećajući se dana kada je kao predlimač nosio dres vinkovačkog prvoligaša.