BIVŠI IGRAČ OBILIĆA ”Mislim da su se u Vinkovcima bojali Arkana…”

Saša Branežac Ilustracija: Dražen Patarčić/Ilija Isaković

Osječanin Saša Branežac, bivši nogometaš beogradskog Obilića na prijelazu između dva milenija, u intervjuu za Mondo progovorio je o svom životu i karijeri, odlasku iz rodnoga grada početkom olovnih 90-ih, ali i o legendarnim ogledima njegova Obilića protiv vinkovačke Cibalije, odigranima u okviru Intertoto kupa u lipnju 2000. godine.

Prva utakmica, podsjećamo, odigrana je 17. lipnja 2000. godine u Vinkovcima…

Udarni sastav Cibalije u uzvratu protiv Obilića; gornji red (slijeva na desno): trener Srećko Lušić, Dražen Pernar, Antun Andričević, Ilica Perić, Boris Leutar, Jure Jurić, Mario Čutura; donji red: Mladen Križanović, Mario Meštrović, Ivan Maroslavac, Ivan Bošnjak i Mladen Bartolović.

– Vinkovci su bili u toj zoni ratnih sukoba. To je uzrok, otud taj animozitet i to što je u pitanju Obilić je dodatno pojačalo. Mislim da se narod hrvatske nacionalnosti tamo bojao Arkana (ratnog zločinca i predsjednika Obilića uspokojenog s tri hica u predvorju beogradskog hotela Intercontinental šest mjeseci prije dotične utakmice, op. ur.) Arkana. Nas su tamo osiguravale stotine policajaca. Doživjeli smo svašta. U Vinkovce smo išli u blindiranom autobusu. Zasuli su nas limenkama, kamenjem kad smo dan prije utakmice išli na trening, a dočekalo nas je više od 1.000 njihovih navijača. Jedva smo došli do stadiona Cibalije na kojem se igrala utakmica. Policija je jedva sve iskontrolirala – govori Branežac za Mondo, a cijeli intervju možete pročitati OVDJE.

Vinkovački dvoboj završio je pobjedom Cibalije 3:1, a u beogradskom uzvratu, odigranom tjedan dana kasnije, pobjednika nije bilo (1:1), pa je Cibalia prošla dalje. Junaci utakmice bili su čudesni vinkovački vratar Ivica Marić i strijelac izjednačujućeg pogotka Dejan Pavličić.

Dvojica Cibalijinih igrača, Mladen Križanović i Velimir Grgić, završila su u bolnici; Grgić je zaradio pet šavova na glavi, a Križanović epileptički napad kao posljedicu potresa mozga. Đelo je hitno hospitaliziran, ali je na vlastitu odgovornost napustio Vojno-medicinsku akademiju i s vinkovačkom ekspedicijom vratio se kući.

Protiv Obilića nismo igrali samo za naše Vinkovce, nego za cijelu Hrvatsku. Ratne rane bile su još svježe, nismo smjeli pokleknuti pred klubom čovjeka koji je sijao smrt po našoj domovini. Pritisak je bio teško zamisliv, a znate da imperativ nikad nije zahvalan suigrač. Međutim, izdignuli smo se iznad toga i uspjeli izbaciti Obilić – prisjetio se svojedobno u razgovoru za naš portal Srećko Lušić, tadašnji Cibalijin trener.