PIŠE: Mladen KEVO
Sjećate se kad sam vam prije dva tjedna u kolumni nakon Prvog kruga napisao: Milanović 797.832 + Kekin 144.405 = 942.337. Game over. E sad na tih Devetstotina četrdeset dvije tisuće glasova dodajte još 70 tisuća birača Selak iz prvog kruga, 40 tisuća birača Bulja iz Prvog kruga, 10 tisuća glasača Jonjića iz prvog kruga, 5 tisuća glasača Lozo iz prvog kruga, 5 tisuća glasača Kartela iz prvog kruga i 30 tisuća glasača koji nisu glasali u prvom krugu. Nedostaje ih još 20 tisuća do Milanovićeva konačnog rezultata.
E tih 20 tisuća, to su oni Plenkovićem i Primorcem toliko ogorčeni glasači Hadezea da su čak i neki članovi stranke glasali za Milanovića te na biračkom mjestu fotografirali svoju stranačku iskaznicu uz Listić sa zaokruženim ZM – i nakon što su zatamnili svoje ime i broj iskaznice – objavili ga na društvenim mrežama. Koliko ogorčen, ljut, bijesan i gnjevan mora biti član Hadezea da bi na Predsjedničkim izborima zaokružio ime kako ga predstavlja vodstvo njihove stranke `arhetipskog neprijatelja Hadezea`? Jako. J-a-k-o. JAKO!
Kada je riječ o Predsjedničkim izborima u RH ugledni politolozi i medijski analitičari dvije su stvari smatrali nedostižnima. Prvo, pobjede Prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana u Prvom krugu te mogućnost da bi se itko ikad tome mogao približiti. I drugo, postotke iznad 60% koje je Stipe Mesić ostvarivao u drugom krugu jer kad pobijediš s 30% razlike – to znači da je protukandidat, ono `tokmak`. I eto, upravo su se dogodili Predsjednički izbori na kojima je prvo postalo dostižno, a drugo `dobar rezultat`.
Kako sam obrazložio, načinima koje sam izložio, iz razloga koje sam naveo: realno je, sasvim realno, da je nekih 14 tisuća glasova `nagrecano` u vremenu između 19 sati kad je objavljeno da Milanović ima 51,47% te 22 sata nakon kojih ih više nije imao. Ali da, doživjeli smo da je u Hrvatskoj opet sasvim moguće pobijediti na Predsjedničkim izborima već u Prvom krugu. Da bi to postigli postoji jedan uvjet: Ne morate biti `Šaka sa Srebrnjaka` (Željko Mavrović). Dovoljno je biti – `Šaka s Pantovčaka`…
I koliko god je tih 50% postići u Prvom krugu, u kojem smo imali jednog bezveznjaka (Kartelo), šest za svoj politički svjetonazor vrlo validnih kandidata i kandidatkinja i jednog voljom AP-a doista – ali doista! – zalutalog dibidusa (Primorac), koliko god se tih 50%, dakle, činilo više od Velebita – Drugi krug je pokazao da je Prvi krug bilo samo mlako zagrijavanje za ono što slijedi: potop biblijskih razmjera na razini 75% za jednog kandidata i ispod 25% za drugog, što se opet nategnulo na 25% jer im to `manje ružno izgleda`.
Ali kada bilo tko na Predsjedničkim izborima i to za Drugi mandat (koji je, inače, znatno teže dobiti nego Prvi jer ste pet godina svaki dan na TV i ljudima čak i ako ste dobri to već dosadi) kada za Drugi mandat itko dobije 75% glasova, kada pobijedi doslovce SVUGDJE; u svim županijama, u svim gradovima (s izuzetkom četiri ruralna gradića) kada pobijedi u svim općinama (s izuzetkom njih par), kada u Puli dobije 90%, u Zagrebu 80%, u Slavoniji 65% – onda se tu više uopće ne radi o Predsjednički izborima.
Tu je onda na djelu politički konsenzus kakav u RH nije zabilježen niti u anketama o ulasku u EU i NATO, tada se radi o jednoj vrsti Referenduma s visokim stupnjem prihvaćenosti. To prestaje biti osobno između AP-a i ZM-a, jer je Dragan Primorac od prvog dana tu sasvim, sasvim nebitan. Tada to nadilazi pitanje: `Je li dosadašnji predsjednik zaslužio još jedan mandat` i postaje jasna politička poruka više od milijun i stotinu tisuća građana – ekipi koja je s 400 tisuća glasova manje i žetonima – užicala Izvršnu vlast.
U životu postoje odlasci i povratci, uspjesi i neuspjesi, usponi i padovi, pobjede i porazi, dobivene i izgubljene bitke; ali postoje i one životne razdjelnice, oni trenutci, one situacije kad je pobjeda toliko velika da vas život nakon nje trajno upisuje kao trajnog pobjednika, a poraz onog s druge strane toliko je težak te njemu oporavka više nema. Kao kad za neizlječivu bolest u metastazirajućoj fazi kod nekog liječnik rodbini kaže: `Njemu nema spasa – samo je pitanje vremena – koliko još može preživjeti`.
Ceterum censeo Carthaginem esse delendam. (Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti). Ova poznata izreka pripisuje se rimskom senatoru Marku Porciju Katonu Starijem koju je on u doba pred početak Trećega punskog rata ponavljao na kraju svakog zasjedanja rimskog Senata (pod točkom Ceterum, Razno) zahtijevajući uništenje Kartage, sve dok mu Senat nije udovoljio. U Trećem punskom ratu Rimljani su 146. prije Krista dotadašnju sredozemnu velesilu Kartagu sravnili sa zemljom.
Problem za AP-a i Hadezea je, međutim, ovaj; Latinska riječ Censeo u danom kontekstu u govoru pred Senatom ne znači Smatram već zapravo znači: Zahtijevam?! U Drugom krugu Predsjedničkih izbora, na nivou Referenduma s visokim stupnjem tročetvrtinske volje birača, građani su vladajućoj oligarhiji rekli: `Smatramo da trebate sami otići`. Njihove poruke tipe `Nije to ništa`, uz Očekivano Odbijanje da se suoče s političkom realnošću, za njih znače samo jedno: ovo `Smatramo` uskoro će prerasti u – ZAHTIJEVAMO!!!
Kako je itko, u ovom slučaju Milanović mogao uopće stići do ovakvog rezultata? I on se držao Latinskih izreka. Prvo, one: `Vim vi repellere licet` (Dopušteno je silu odbiti silom). Oni imaju 99% vlasti u državi, ali je Milanović prepoznao Moć javnog političkog govora, jer, s Naredbom Ministra policije možete mobilizirati Jedanaest tisuća policajaca… A s govorom Predsjednika države možete politički mobilizirati Milijun i stotinu tisuća građana. I govorio je pet godina: vokabularom oštrim kao britva. Vratilo mu se.
Držao se i one `Regnum regno non praerscribiti leges` (Kraljevstvo Kraljevstvu ne propisuje zakone). Sve Plenkovićeve jeftine štoseve da neki instalirani izvršitelj AP-ovih naloga na mjestu Ministra obrane – sebe nametne za nadređenog Predsjedniku, kao Ustavom određenom Vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga, ne samo da je ZM odbijao nego je na to uzvraćao verbalno brutalno, javno, istog trena, raskrinkavajući što oligarhija u Izvršnoj vlasti pokušava i isto gotovo izvrgavajući javnoj poruzi.
Treća latinska mudrost koje se ZM držao, premda najkraće, bila je za njega najzahtjevnija. Ona `Si cupiaspacem, linguam compesce loquacem` (Ako želiš mir, obuzdaj brbljavi jezik). U njegovom slučaju ona je glasila: ako želiš potpuni politički trijumf na Predsjedničkim izborima, četiri mjeseca, od početka rujna do početka siječnja uspostavi stanje potpune političke samokontrole. Da `veliki prgavac` zašuti na 120 dana mnogima činilo se nemoguće. Sve su učinili da ga navuku na tanak led. Rezultat `nula bodova`.
A onda je: Zbog prvog, Zbog drugog i Zbog trećeg – stigla politička `Doboš torta`, u kojoj je sa 75 kora Milanović zgnječio 25 slojeva fila između njih, u kojima su se koprcali Plenković i Primorac. `Ako želiš ići brzo idi sam; Ako želiš stići daleko idi s drugima`: kaže jedna Afrička poslovica. U drugi mandat aktualni Predsjednik ušao je upravo tako. Pet godina išao je sam, bio je jedna vrsta hrvatskog `Zoro osvetnika`, ali je u Kampanji četiri mjeseca išao s građanima, poveo ih je: a pridružilo mu ih se znate i sami koliko.
Ne radi se samo o Pobjedi, o Potpunom političkom trijumfu, O postotcima koje pri pobjeđivanju nije ni Tuđman zabilježio; niti se radi samo Debaklu Hadezea i AP-a i u Prvom i u Drugom krugu. Ne radi se niti samo o tome da je u nedjelju ZM osigurao jedno od najistaknutijih mjesta u političkoj povijesti Samostalne Hrvatske. Za Hrvatsku političku održivost Milanović je proizveo još jedan tektonski politički učinak, onaj, koji je Hrvatskoj i njezinim stanovnicima trenutni prioritet, koji im je ispred sveg nabrojenog.
Riječ je o samim temeljima Hadezeove koruptivne države: koje je Plenković u osam godina – nepotizmom, korupcijom i međunarodnim sluganstvom – dodatno izarmirao. U Drugom krugu proizveden je politički potres koji je svojim intenzitetom te temelje polomio te narušio čitavu statiku tog protugrađanskog sustava. Čak i ovo da im je i to jasno i javno OTEO SUVERENIZAM – što inače u Hadezeu nikad nisu mogli zamisliti da bi im ga itko ikad mogao oteti – čak i to nekako bi preboljeli i preživjeli. Teško, ali bi.
Ali, javni politički lom čitave arhitekture lopovluka i kriminala koju sprovode njihovi centri toksičnog državnog aparata – e, to je ono kapitalno i od tog ih hvata politički užas. Iza ovog skriva se `Berošev poučak`, ovo je poruka AP-u i Hdz-u koja glasi: dolazi vrijeme kad ćete položiti račune za sve vaše velike lopovluke i za sve Male koji su u njima operativno sudjelovali. Ovo je poruka: `Fimi medija vas nije naučila pameti, ne mislite prestati, nego uz zaštitu Turudića nastavljate`. Građani su im rekli: E, PA – NEĆETE!
P. S. U toj večeri jedan mi je prijatelj poslao poruku: ‘Nismo sami…?!’ Da, niste sami: sad vas je više od milijun, ali će vaš broj rasti i preko milijun i pol. Zbog Vas je `izmišljena Budica`; za Vas pišem, za Vas 75% koji u čitavoj Slavoniji u četiri županije nemate nijedan svoj medij jer sve novine, svi lokalni i regionalni listovi, sve radio i TV postaje, svi portali – su njihovi i svi oni 24 sata na dan `melju` protiv svih Vas koji ste pokradeni i izigrani, obespravljeni i marginalizirani, koje žele `politički izbrisati` – vrijeđajući vas kako ste `nedovoljno dobri Hrvati`. Vas 1.122.859 reklo je: `Neće moći – Ove noći!` Jamac zaštite hrvatskih interesa više nije Hadeze. Nego je Predsjednik. To se dogodilo. Znam o čemu pišem: Dvanaesti siječnja 2025. – samo je najava novog 3. siječnja 2000. godine.