Miroslav Bojko ove subote (12.30 sati) po drugi put u životu gostuje u Vinkovcima…
– Prije nekoliko sezona s Vukovarom 1991 sam prvi put kao trener neke momčadi sjedio na gostujućoj klupi u Vinkovcima. Čudan osjećaj, kao gost u vlastitoj kući. Tako će sigurno biti i ovaj put – kaže Bojko koji se u Dugopolje, gdje je ranije već uspješno radio, vratio početkom (n)ove godine.
Inače, Bole je u Vinkovcima proveo 15-ak godina kao igrač te još osam kao trener raznih klupskih selekcija, uključujući i seniorsku u dva mandata. Ostavio je trag, osobito dubok pečat utisnuo je 1998. kada je u kvalifikacijskoj utakmici protiv Segeste u Kranjčevićevoj zabio za 2:1. I ekspresni povratak u 1. ligu!
– Ne moram valjda govoriti što mi i koliko znači Cibalia…
No, kao profesionalac u svakom genu morat će deaktivirati emocije…
– S Vukovarom 1991 u osam utakmica protiv Cibalije u Dugopolja, uvjetno rečeno također ”mojim” klubom, nisam doživio nijedan poraz protiv Cibalije. Nadam se da serija ide dalje.
On i Dugopolje, međutim, poraženi su – i to 0:1 – na proljetnoj premijeri u Zmijavcima…
– Imamo nezgodan raspored, otvaramo drugi dio s dva gostovanja, a nakon Vinkovaca slijede nam domaća utakmica protiv Dubrave, pa Opatije na Kantridi, pa Rudeš kući… Nezgodno skroz.
Nezgodna je i aktualna pozicija koja vodi u razigravanje za ostanak…
– Trebaju nam bodovi, svaki nam je važan. Ekipa je praktički nova, zimus nam je stiglo 15 novih igrača, od standardnih iz prošle jeseni ostali su samo Balić i Bagarić.
Nije valjda da bolje poznaje Cibaliju nego Dugopolje!?
– O Cibaliji u svakom slučaju znam mnogo. Sigurno više nego Siniša (Sesar, op. a.) o Dugopolju. Ali, na kraju će se ipak sve svesti na to koja će ekipa pokazati više želje, motiva i kvalitete. Nadam se da ni u jednom segmentu nećemo zaostajati za Cibalijom. Sukladno tome ni u rezultatu! – zaključio je Bojko.
