PIŠE: Ante JUKIĆ
Čitam jutros, obilježava se neki Dan žena? Svašta, ne razumijem, pa kao da je inače drugačije? Danas eventualno može biti tek jedan od 365 dana žena u godini. Ali, dobro, ako već žele i jedan službeni, neka im bude, nemam ništa protiv.
Žene su sjajne, nezamisliv je život bez njih. Sposobne su, puno toga znaju i mogu, u mnogim su stvarima bolje od nas muškaraca. Opet, s druge strane, postoje i stvari koje nekako više priliče muškarcima. Ne zato što je to netko odlučio kako bi obezvrijedio žene, nego zato što su to činjenice. Muškarci i žene su jednako vrijedni, ali su različiti. I to se nikad neće promijeniti.
U prošlosti su ženama znala biti uskraćena neka prava, to nije sporno. I tad je njihova borba imala smisla. Međutim, danas to nije slučaj, barem ne u ovoj našoj kulturi. Zato ova moderna borba za ženska prava više izgleda kao politički i ideološki manifest. To više nije borba za njihova prava, nego zametanje rata između žena i muškaraca, brisanje granica i nametanje nekih novih vrijednosti. Dovoljno je samo malo pogledati taj aktivizam, vidjeti izraze lica i poruke sudionika tih skupova, i vidjeti da to jednostavno – nije to. I ne kažem to samo ja, jer muškarac u ovoj priči teško može biti mjerodavan. To kaže i većina žena s kojima pričam o ovoj temi.
Neki dan gledam Ligu prvaka, i nakon utakmice ide ona standardna analiza u studiju. I što me dočeka? Žena analizira utakmicu. Nemojte me krivo shvatiti, ali to je smiješno. Ne kažem da je gospođa/ica loše pričala, a još manje kako muški komentatori ponekad ne sipaju besmislice, no žene i nogomet jednostavno ne idu skupa. Točnije, žene i muški nogomet, da budem precizan. Nogomet je jedna od zadnjih oaza na koje se muškarci mogu barem ponekad skloniti, ako i to izgubimo, što će nam ostati? Evo, jučer naišao na vijest o nastupu ženskih klapa!? Ako sad kažem što mislim o ovome, netko će sigurno krivo shvatiti, pa ću se bolje zaustaviti…
Ma, nisu čak ni žene u nogometu ni ženske klape najveći problem u ovoj priči, kamo sreće da je tako. Cijeli taj aktivizam i agresivni feminizam već polako zadire u sve pore društva. Dodajte tu rodnu ideologiju i LGBT (ne znam koja još slova idu, vjerojatno se pojavilo još koje za vrijeme pisanja ovog teksta) pokret, i onda dobijemo cijeli ovaj paket kojeg imamo danas. Paket u kojem više nema samo muško i žensko, nego još pregršt toga. U kojem svatko može biti što hoće, ovisi o tome kako se osjeća. Paket u kojem nema ni granica, ni razlika.
Iz mora apsurda i besmislica, izdvojio bih te famozne kvote. Pa ima li većeg poniženja za žene, nego omogućiti im nešto samo zato što su žene? Da sam ja žena, upravo bi me takva borba najviše vrijeđala. Koja je poruka toga? Nisi sposobna, ali mi ćemo ti to zakonom osigurati? Kakva besmislica Mora biti barem 50 % žena u politici? Što se mene tiče, neka ih bude i 100 %, ali ne po sili zakona, nego zato što to žele, i zato što ih je netko izabrao. To je najveće poštovanje koje netko može dobiti.
No, previše sam sad opet odlutao, neću više. Ovo je, uostalom, njihov dan, ne želim ga kvariti svojim lamentiranjem. Imam samo jedan prijedlog za žene, malu zamolbicu. Ako je ikako moguće, možete li nam barem nogomet ostaviti, barem to? A zauzvrat, mi se, recimo, nećemo gurati u kuhinju. Mislim kako je to korektan prijedlog, svatko će podnijeti malu žrtvu.
Za kraj, htio bih vam čestitati vaš dan, no danas čak i s time moraš biti oprezan. Znamo kako ove moderne feministice seciraju svaku riječ. Ako ne čestitaš, onda si bezosjećajni šovinist bez poštovanja za žene. Ako čestitaš, onda je to uvreda, jer si im, kao, čestitao, samo zato što su žene. Nikad im po volji. Stvarno ne razumijem te žene, ali znamo i sami kako se kaže: „Muškarac koji razumije žene, trebao bi se ozbiljno zapitati što je pošlo po krivu“.
P. S.
Ma, ipak ću riskirati, briga me što feministice kažu. Neka je sretno svim ženama! I onima koji se tako osjećaju…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.