PIŠE: Ante JUKIĆ
Krajnost prva….
Zahtjevan je to posao, puno teži nego što možda sa strane izgleda. Zapravo, to nije posao, to je životni poziv. Ljudi prosvjetne radnike često gledaju kao nekoga tko radi nekoliko sati dnevno i ima dva mjeseca godišnjeg odmora, no to ni blizu nije tako. To je samo kap u moru posla kojeg oni odrađuju. Priprema za nastavu, dopunska, dodatna, sjednice, natjecanja i još hrpa toga. Uza sve to, tu je još i borba s učenicima, koji su sve neodgojeniji.
Profesori se ne bave samo svojim poslom, moraju odrađivati i ono što su roditelji propustili. A nikakvu zaštitu nemaju. Učenik te može vrijeđati, ismijavati, nerijetko biti i nasilan, a ti ne možeš ništa jer on ima sva moguća prava. I kako onda biti zadovoljan ovakvim plaćama? Premalo je to za sav taj posao. Toliko školovanja i usavršavanja, da bi neki puno manje zahtjevni i za društvo manje važniji poslovi bili bolje plaćeni. Političare i njihove plaće bolje je i ne spominjati. Još se profesori i premalo bune, koliko bi mogli…
Krajnost druga…
Sram ih može biti. Umjesto da se pokriju ušima, oni još i štrajkaju. Ma, vidi ti gospode. Rade par sati tjedno, ako i toliko. Cijelo ljeto slobodno, božićni praznici, proljetni, što bi oni više? Te svoje pripreme za nastavu i sjednice mogu mačku objesiti za rep. Što se tu više ima pripremati, kad svake godine radiš isto? Danas je ionako sve digitalno i dostupno jednim klikom, profesori su skoro i nebitni. O njihovom radu najbolje govori činjenica da većina učenika ide na instrukcije. Pa onda još malo ekskurzijice, izleti, ljudi uživaju u životu, slobodnog vremena koliko hoćeš i sasvim solidne plaće. Neka se usporede s nekim puno zahtjevnijim poslovima, koji su slabije plaćeni. Zbog njihove sebičnosti najviše ispaštaju učenici.
Eto, to su dva dijametralno suprotna pogleda na aktualnu temu. Kao i uvijek, istina je negdje između. Dakle, između, ne nužno u sredini, kao što jedna izreka krivo uči. Koja je istina, ili barem kojoj je krajnosti bliža, neka svatko procijeni za sebe. Iz vlastitog i iskustva svojih bližnjih. Ja na osnovu dva razreda osnovne škole stvarno nisam mjerodavan po ovom pitanju…