PIŠE: Mladen KEVO
O svemu, ali, baš o svemu u nacionalnoj politici može se pisati, ali o časti je teško, gotovo nemoguće. Zašto? Zato jer ona je poput Velebitske degenije. Vrlo rijetka endemska vrsta. No, za razliku od Degenije, koja je zaštićena, Čast je u Hrvatskoj, inače, a u politici poglavito – ne samo nezaštićena, nego i toliko proskribirana moralna kategorija, da uz nju sasvim pripada ona vrlo gruba: `Tko o čemu, a k…. o poštenju`. U škrinji hrvatske časti i poštenja, časni i pošteni Slavonci zauzimaju vrlo istaknuto mjesto.
Nabrojit ćemo samo najistaknutije među njima, perjanice, s kojima doista svatko tko između Drave, Dunava i Save drži do najvažnijih kategorija u političkom djelovanju – može s pravom biti ponosan što su ponikli baš iz Slavonije i što su baš nju zastupali, ili ju još zastupaju. Počnimo s najstarijim, najčasnijim i najpoštenijim odličnikom među njima Vladimirom Šeksom… I njegovom nekadašnjom desnom rukom, Branimirom Glavašem. Slijedi ih na desetine koji su nastavili njihovim stopama, neki ih čak i nadmašili.
Iz Virovitičko-podravske županije `djetelina s četiri lista`: Ivan Turudić, Josip Đakić, Ivica Kirin i Tomislav Tolušić. Iz Požeško-slavonske bivši župan Tomašević. Iz Osječko-baranjske bivši ministar Vrdoljak. Iz Vukovarsko-srijemske: (ovdje je sve bivše, pa tako i najveći broj njih) bivši ministar obrane Banožić, bivša Ministrica Eu fondova Žalac, bivši vukovarsko-srijemski župan Dekanić, bivši županjski gradonačelnik Miličević, bivši gradonačelnik Otoka Šarić. Odnedavno, bivši ministar poljoprivrede Dabro.
I uskoro bivši gradonačelnik Vukovara Penava koji, ne trepnuvši, prije tri dana izjavi (bubnu i ostade živ), citiram: `S puno časti i ponosa – opraštam se – od časne gradonačelničke funkcije`. Ostalo je nedorečeno na koji dio svog političkog djelovanja misli kad govori o časti? A na koji kad govori o ponosu? Odnosi li se ponos na organiziranje vukovarske `jogurt revolucije` zbog Ćirilice, koja je silno smetala u mandatu Vlade lijevog centra. A sad već desetu godinu ima kako u Vukovaru `ćirilica niki problem`.
Odnosi li se čast na jednu od najvećih prijevara vlastitih birača u povijesti hrvatskog višestranačja? Nekoliko godina huškanja članova i simpatizera Domovinskog pokreta na HDZ i proglašavanja AP-a `izdajnikom`, sve do podnošenje kaznene prijave pred Parlamentarne izbore – da bi odmah po objavi rezultata svojih 300 tisuća biračkih ovčica `preveslali kao male m……` – ušavši u koaliciju s HDZ-om, a svoje zastupnike pretvorivši u najnovije žetončiće, koji i u pritvoru čuvaju saborsku većinu.
Ako se za županije i regije poput Like može reći kako su već tri i pol desetljeća političke kolonije HDZ-a – Slavonija je i to uspjela nadići. Slavonija se srozala još dublje. Za najveći udar ratne agresije koji je pretrpjela ijedna hrvatska regija nagrada je bila da jedina ne bude vojno oslobođena, već se prognanike primoralo da se s istim najlonskim vrećicama u ruci s kojima su otišli 1991. vrate nakon sedam godina u suživot s koljačima članova svoje obitelji – od kojih kupuju poriluk na vukovarskoj tržnici…
I tomu je prikačeno jedno pompozno ime: `Najuspješnija misija u povijesti UN-a`?! Uspješnost vidimo i nakon nekoliko desetljeća; hrvatska i srpska verzija iste stvarnosti; paralelni politički svjetovi, kafići za jedne i za druge, razredi u školama također. A kad se od više od 1.800 nestalih pronađu kosti njih nekoliko, to se pompozno predstavlja kao `veliki uspjeh nacionalne politike potrage za nestalima` – pri kom se nad tim kostima – nekrofilno naslikavaju ministar branitelja i glavni državni odvjetnik…
Koncept grada Vukovara ne kao grada pomirenja, mladosti, razvoja, okrenutosti budućnosti – nego kao grada Mauzoleja, grada Kapelice, grada dunavske Majke Božje od kamenitih vrata, grada svijeća i vijenaca, grada podijeljenih kolona, grada Ćirilice koja u nekim godišnjima dobima predstavlja toliki problem da zbog njega treba srušiti državu. A onda, kad se promijeni ekipa na Markovu trgu, to više uopće ne postoji. Grada u kojem bivši nastavnik tjelesnog odgoja, govori o časti i ponosu… Na što Penava?
Ne mogu dokučiti na što si to ponosan? Možda si ponosan na to što ćeš kao `fiskulturnjak` biti potpredsjednik Vlade’? No, i tu već si zakasnio. Već smo imali ministra kick-boksača i komunalnog redara, a fiskulturnjak vodi Ministarstvo obrane, potpredsjednik je Vlade, već se vidi na mjestu AP-a. Kao da je Hrvatska 2025. Antunovac 1991. – zaigrao se ratnih igara: ne pucanjem u kukuruzištu s kumom Dabrom. On nam `sklapa vojne saveze` s Albanijom i Kosovom. I? I Srbija sklopila isto s Mađarskom…
Jesmo li sad sigurniji? Ne! Sad smo sigurnosno izloženiji. Jer su kumulativni vojni kapaciteti Mađarske i Srbije – veća potencijalna sigurnosna ugroza za Hrvatsku – nego su bili vojni kapaciteti samo Srbije, prije ministrove `Male Antante`. Kad je to, tko, s kim – dogovorio da talijanska Beretta gradi tvornicu oružja u Hrvatskoj (?!?) kako nam to, kao gotovu stvar – pokušava uvaliti kroz medije?! Ne, jednom ste nas vi hadezeovci `branili` i ne samo da vas `molimo da nas više ne branite`. Nego nećete imati novu priliku.
Jer: kaos i improvizacija, ratno profiterstvo i iza njega mirnodopsko profiterstvo, cijepanje cijele Nacije na vaše i sve drugotno drugorazredne, uz vaše `oslobađanje` ne samo da proizvede više štete nego kori-sti, već nas kao Državu i Društvo, kao Narod i Naciju, kao Obitelji i Pojedince raskoli, raseli, podijeli i unazadi za brat bratu 50 godina. Zato, bude li ne daj Bože opet neizbježno braniti se od nekog, branit ćemo se. Tu smo. Ali, više nikad nam koncept obrane neće počivati na vašoj političkoj agendi. To se neće dogoditi.
A sad da vama čitateljima, odnosno građanima, razjasnim što se krije u pozadini ove najnovije ratne histerije koju vam pokušavaju uvaliti Andrej Plenković i Ivan Anušić. Da ne bi bilo poslije `tko je to mogao očekivati, znate, pa mi nismo mislili da će ispasti tako`…Kao što 300 tisuća birača Domovinskog pokreta, (kojima sam u proljeće prošle godine crtao što im slijedi) sad se kao snebivaju, kako to da su s Hadezeom, kako to da su se raskolili, kako to da su na 2%… Dok Penava putuje u Vladu. Časno i Ponosno.
Dakle, igra se ova igra. Parlamentarne izbore 2020. Plenković je dobio na raspisivanje prije roka i ciljanom stvaranje histerije od Covida19 koji će `potamaniti naciju`… Ali, tu su Superman Vili Beroš i direktne pogodbe telefonom u stotinama milijuna eura za cjepivo i maske – kojima će nas Vlada `spasiti`. Gdje je Vili znate, a mi kao što vidite tu smo, nismo `potamanjeni`. Parlamentarne izbore 2024. dobili su na helikopterski novac iz EU fondova koji su upumpali u sramotno povećanje plaća u državnim službama.
Ali, stvar za vladajuću oligarhiju postaje sve gora, sve kompliciranija, sve bezizglednija. Nakon punih pet godina najjača oporbena stranka, prema rejtingu, prestigla je vladajuću. Predsjednik Republike, kao jedina institucionalna barijera potpunom samovlašću, bilježi rejtinge popularnosti kakve ne pamtimo od Tuđmanove faze nakon Bljeska i Oluje. Dok prema rejtingu nacionalne omraženosti hrvatski premijer Andrej Plenković, nakon 120 godina – skida s trona omraženosti – Khuena Hedervaryja…
Dakle ne da gori, nego BUKTI. I? I treba smisliti novu podvalu, kako bi se još jednom preveslalo Hrvate žedne preko Izborne vode, što se povijesno pokazivalo kao nešto što uopće nije teško. Priča samo mora biti dobro upakirana i mora udariti u žice nacionalne tamburice. A što može uvjerljivije udariti od `vanjskog agresora koji nam želi napasti jedinu nam i vječnu (i opljačkanu) Lijepu našu`. Tu se, UPRAVO – situaciju na rusko ukrajinskoj bojišnici – pokušava podvaliti kao `neposrednu ratnu ugrozu Hrvatske`.
Hrvatska neće sudjelovati u `Koaliciji voljnih` (kao novom britanskom pokušaju reprize Krimskog rata iz XIX stoljeća) – koja će kao nešto pokušati da `spasi Ukrajinu od Rusije`. Upravo EU, svojom blesavom politikom huškanja na vojno oslobađanje ranije okupiranog Krima i dijelova Donjecka i Luhanska – gurnula je Ukrajinu u Putinov čelični zagrljaj, u čemu je naš AP odigrao jednu od najsramotnijih političkih rola. Samim nesudjelovanjem u toj Koaliciji, IZMICANJEM od toga – Hrvatska je – 99,99% sigurna.
E, tu stupa na scenu ovaj dvojac; od kojih prvi jedino u stvaranju psihoze potpune ratne ugroze vidi priliku za vlastiti bijeg natrag u Brisel. Dok drugi u istom vidi priliku da obuče maskirnu uniformu i on nas kao `obrani od agresora`. I sad će vas mjesecima zasipati time kako `samo što nismo napadnuti` krkajući milijarde u mahnito kupovanje oružja. Trideset godina ismijavali su koncept Općenarodne obrane i društvene samozaštite. Sad će vas tjerati da čistite Titina skloništa u zgradama. I gradite svoja u kućama…
P.S. Stara latinska glasi `Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes.` Odnosno: `Što god to bilo – boj se Danajaca – i kad darove nose`. Naši vam Danajci upravo nose: trezorske zapise kojima sami sebi posuđujete novac za vaše plaće i mirovine, nose vam povišenje plaća za 10% nakon kojih uvijek slijedi povišenje cijena za 20%. I nose vam Čast i Ugrozu – koje predstavljaju očajnički pokušaj – da vas još jednom podvalom, još jednom birački preveslaju. Savjet? Iz Daljinskog `izvadite` baterije… A Pamet `vratite` u glavu… Inače, nikad ništa protiv nijednog znanja ni zanimanja ni posla. Svi su časni ako se časno vrše. Međutim, baš da nam ključne resore u državi vode nastavnici tjelesnog i kickbokseači, ono `mojteNe asN batJe`…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.