PIŠE: Ante JUKIĆ
Peta je korizmena nedjelja, u narodu poznata i kao ‘Gluha’. Ovaj naziv dolazi od starog običaja prestanka sviranja orgulja i ulaska u zadnji dio priprave za razmatranje otajstava Kristove muke, kad se vjernike poticalo na dodatnu sabranost i jednostavnost. Možemo reći kako je ovo posljednja ‘prava’ korizmena nedjelja, budući da je Cvjetnica pred vratima.
Današnje evanđelje donosi poznatu priču o grešnici i ‘pravednicima’. O preljubnici i onima koji su je zbog njezinog grijeha htjeli kamenovati. Ova pripovijetka često je citirana u svakodnevnom životu, zapravo, mogli bi reći kako je možda i najspominjaniji izvještaj iz evanđelja. Pozivaju se na nju svi, i vjernici, i ateisti. Mogli bi reći, ovi potonji posebno. Kad god se neka stvar proglasi grešnom i nespojivom s naukom Katoličke Crkve, eto i onih koji će se pozvati na Krista i reći:
„Zašto osuđujete, pa i sam vaš Bog je rekao da kamen baci onaj koji je bez grijeha?“
Krist u svom javom djelovanju često nastupa s obrnutom logikom, kontra struje. No, ne kako bi opravdao i relativizirao grijeh, nego kako bi ukazao na licemjerje onih koji osuđuju. Isus je uvijek uz čovjeka, ali isto tako i uvijek s jasnom osudom grijeha. Često je ta osuda toliko jasna i direktna, da u ljudima izaziva nelagodu. Kako su Mu znali reći apostoli, tvrd je to govor. Spominje Krist plač i škrgut zubi, i mlinski kamen oko vrata. Preljub je grijeh i tu nema kompromisa, nisu to promijenile ni Isusove riječi upućene onima koji su se dohvatili kamenja. Njima je Krist tek želio upozoriti kako su i oni grešnici, kako nisu bolji od one koju su osudili.
Svašta se danas nudi, i svašta se danas proglašava normalnim, pa čak i poželjnim. Mogli bi reći kako je tema preljuba već pomalo zastarjela, i kako su trenutno u fokusu neke druge stvari. I često će oni koji ih pokušavaju progurati, u pomoć dozvati današnje evanđelje i Isusovo stajanje u obranu grešnice, nasuprot onima koji preljub smatraju grijehom. Često takvi znaju i što bi točno Krist rekao i na koju bi stranu stao u današnjim previranjima, što je pomalo oholo. Kako bi se On danas ponašao, ne znamo, no zato znamo što je govorio dok je hodao Zemljom, i oko kojih stvari nikad nije pravio kompromis.
To bi trebala biti pouka svima. I onima koji Katoličku Crkvu baš i ne podnose, ali se zato ne libe citirati Krista kad im to odgovara, kao i vjernicima. Njih također Isusov nastup u ovoj prigodi zna ponekad uljuljkati i otupiti im osjećaj za grijeh. Znaju vjernici često živjeti u grijehu, jer uvijek imaju taj ‘jocker’ u vidu sakramenta ispovijedi. To je svakako velika milost, no važno je naglasiti kako se u ispovijedi dobiva odrješenje za grijehe, a ne dozvola za grešni život.
Priznati grijeh i dobiti oprost, a onda po izlasku iz ispovjedaonice mirne duše nastaviti po starom, nije ništa drugo nego izrugivanje Boga i sakramenta ispovijedi. Kad je grijeh u pitanju, stvari su za katolika prilično jasne. Postoji Deset Božjih i Pet Crkvenih zapovijedi, tu je i Katekizam Katoličke Crkve. Griješiti je ljudski, no to nije opravdanje za prihvaćanje grešnog načina života kao nečeg normalnog.
Zanimljivo, kad se priča o današnjem evanđelju, uvijek ćete čuti ono ‘tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen’, no vrlo rijetko se spominju Kristove riječi na kraju, one kojima je ispratio preljubnicu. Dakle…
„Idi i više ne griješi…“