PIŠE: Ante JUKIĆ
Zanimljivi su mi ljudi koje, kao, nešto ne zanima, i onda neprestano pričaju o tome i drugima objašnjavaju kako ih, je l’, nimalo ne zanima. Što reći, sva sreća što ih ne zanima, bojim se kako bi to izgledalo da ih zanima. Koliko bi tek onda o tome pričali.
Takvi nezainteresirani su posebno aktivni ovih dana, upravo oni najviše pričaju o nadolazećem spektaklu. I nije to ništa loše, dapače, ali zašto se onda praviti hladnim? Nije mi to jasno. Ne moraš voljeti, ne moraš podržavati, no nekakva ljudska znatiželja valjda mora postojati. Jer, ruku na srce, ne viđa se tako nešto baš svaku noć.
Posebno mi ne idu u glavu glazbenici koje to ne zanima, koji neće ni skrivećki pogledati. A trebali bi, ako su imalo ambiciozni u svom poslu. Zamislite, recimo, nižerangiranog tenisača koji ne želi gledati finale Wimbledona, jer ga to, kao, ne zanima. Ili mu se, još gore, gadi. Možda nogometaša Reala koji neće pogledati gostovanje Cibalije u Bijelom Brdu? Nema smisla. Što god radio, čime se bavio, logično je iskazati zanimanje i pogledati one koji su u tome na višoj razini, možda i na vrhu. One koji su najbolji u tvojoj branši. U najgorem slučaju, možeš naučiti nešto, iskoristiti za svoju karijeru.
Ja vam, recimo, ne volim baš Budicu. Nije to moj izbor, ni medijski, ni svjetonazorski. No, hoću li zbog toga glumiti i praviti se kako me ne zanima što pišu njihovi vrhunski kolumnisti? Neću, naravno. Ljudi su majstori svog zanata, najbolje što medijski svijet može ponuditi. I logično je da ću baciti oko i pročitati njihove tekstove. Ako ne sve, onda barem naslove…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.