PIŠE: Ante JUKIĆ
Budimo iskreni, pozdrav ZDS nije problem sam po sebi, on je samo prigodna tema. Da ga nitko nikad ne koristi, našlo bi se nešto drugo. Recimo, prvo bijelo polje na šahovnici. Da ni toga nema, opet bi se išlo dalje. Vjeronauk u školama, križ na zidovima… Kad bi sve presušilo, vjerojatno bi i prekrasno ime Ante postalo problematično. Neki ljudi u Hrvatskoj jednostavno su opsjednuti ustašama i vide ih posvuda, oni će uvijek u današnjoj Hrvatskoj pronaći neku aluziju na NDH. Srećom po njih, kunu smo zamijenili eurom, pa sad bez grižnje savjesti mogu primati sredstva.
Zanimljivo, ZDS uopće nije bio tema prvih desetak godina nakon rata. Za očekivati bi bilo, kako će si u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, kad je končano stigla toliko željena sloboda, ljudi malo dati oduška, no to se nije dogodilo. Kao što ni Perković u tim godinama nije imao ni približno ovakav značaj, bez obzira na ‘Čavoglave’. I onda, s početkom 2000-tih to odjednom postaje goruća tema. Počinje relativiziranje, pa i kriminaliziranje Domovinskog rata i države općenito, otvara se lov na ustaše i rađa se ovaj fenomen kojem svjedočimo danas.
Država u kojoj u javnom, političkom i medijskom svijetu dominiraju ‘antifašisti’, proglašava se ustaškom, a Perković je simbol oko kojeg se lome koplja. Koliko je sve to apsurdno, dovoljno govori i činjenica što radikalna ljevica čak i premijera i HDZ naziva ustaškim. Dakle, Andrej Plenković ustaša? Isti onaj kojeg dobar dio Hrvatske smatra ljevičarem? Ovaj današnji HDZ ustaški? Je li uopće potrebno nabrajati sve poteze koji ovu suludu tezu pobijaju kao od šale? Dovoljno je spomenuti vjernog koalicijskog partnera, dalje ne moramo.
Realno, tko danas u Hrvatskoj uopće pozdravlja sa ZDS? Ja se ne sjećam kad sam taj pozdrav čuo u svakodnevnom životu. Susrećemo ga gotovo isključivo na ovakvim koncertima i stadionima. To je više izraz nekakvog inata, pa i pomodarstva. Umoran od ovog ‘antifašističkog’ medijskog terora, dio ljudi to koristi kako bi im prkosio, jer zna koliko su ovi ludi kad to čuju. Malo to ima veze s veličanjem NDH, a pogotovo s nekakvim pozivima na mržnju i ubijanje, kako se nekad sugerira.
Kad na derbijima čujemo ‘ubij tovara/purgera’, smatra li to netko pozivom na ubijanje? Ja ne. Ružno je, bolje bi bilo kad se to ne bi pjevalo, ali proglasiti to direktnim pozivom na ubijanje purgera/tovara bilo bi suludo. To je taj famozni navijački folklor. Kad se zviždi Viniciusu, je li to rasizam, ili provokacija igrača koji iritira svojim ponašanjem? Dakle, stvari treba staviti u kontekst, jer kad bi striktno i slijepo gledali tko što govori, mržnja i ubijanje bi bili svuda oko nas. Kad nekoga želiš uvrijediti ili iznervirati, govoriš ono što ga najviše pogađa, to je tako. Još jednom ponavljam, osobno sam protiv svih uvreda i volio bih kad ih ne bi bilo, ali ne pravim od toga problem veći nego što je. Ovo što rade ovih dana pojedini krugovi, koji su koncert proglasili ustaškim skupom gdje se slavi ubijanje Srba, puno više govori o njima, nego o sudionicima koncerta.
Ne treba, naravno, ići ni u drugu krajnost, što čine ovi koji kažu kako Perković samo pjeva pjesme o ljubavi prema domovini i Bogu, kako u njima nema ništa vezano s ratom. Mnogi pjevači pjevaju o domovini i Bogu, pa im koncerti ne izgledaju tako. Ima tu ratne ikonografije i borbene atmosfere, ali to nema veze s NDH i ustašama. Tu je u prvom planu Domovinski rat. Netko voli takav izričaj, netko ne, sve je to normalno. No, olako generaliziranje i etiketiranje je prije svega ispod minimuma nekakve političke odgovornosti. Poruka koja se šalje s Perkovićevih koncerata vrlo je jednostavna. Volimo svoju zemlju i ponosni smo na nju, druge ne gledamo. Ali, ako netko (ponovno) bude htio uzeti naše, bit ćemo spremni braniti je.
Meni je, recimo, sasvim korektan Tomaševićev osvrt na koncert, mnogi njegovi stranački kolege kojima pjena još ne silazi s usana mogli bi učiti od njega. Ja se mogu ideološki ne slagati s njim, ali sve ono što je zagrebački gradonačelnik rekao je u redu za osobu njegovog svjetonazora. Nije generalizirao, smogao je snage reći i neke lijepe riječi, a osudio je ono što je i logično bilo očekivati od njega. Kad to usporediš s nastupima SDP-a, Dalije Orešković i sličnih, to je nebo i zemlja.
I da se vratim na početak. Pozdrav ZDS nije problem u današnjoj Hrvatskoj, pogotovo ne veliki, najveći ni u primisli. Njega su stvorili oni koji se protiv njega sad najviše bore, isti oni koji su dobrim dijelom zaslužni i za fenomen Marka Perkovića.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.