PIŠE: Ante JUKIĆ
Moram priznati, smrznuo sam se kad mi je neki dan urednik došao s prijedlogom. Zapravo, naredbom, ali pravit ćemo se nakratko kako u redakciji vlada demokracija. Kaže on:
– Trebalo bi nešto napisati o Vukovaru 1991. Ipak igraju u Vinkovcima, a i tu su blizu, naši su.
U istom trenutku kroz glavu su mi prošle sve trzavice i otrovne strelice koje posljednjih mjeseci lete između ova dva grada. I ovako nisam baš najpopularnija osoba u Vinkovcima, samo mi još treba jedan tekst o Vukovaru 1991, pa da me skroz zakopaju. Zato sam se pokušao nekako izvući:
– Nisam toliko upućen u stanje kod njih, ali zato bih mogao napisati nešto o Cibaliji – molećivo sam procijedio, no urednik je bio neumoljiv:
– Ne može, za Cibaliju imamo dovoljno stručnjaka u redakciji. Ili Vukovar, ili ćeš pisati o Hajduku!
A ništa onda, kad je tako, nemam izbora. Služba je služba. Uostalom, za te novce koje dobivam i dužnost mi je nekad napisati nešto što mi nije po guštu.
I tako sam krenuo. Nastojao sam biti što pozitivniji i optimističniji, ali opet u nekim granicama, da me ne bi proglasili izdajnikom. Spomenuo sam dobru atmosferu u svlačionici i ambiciju da se i nagodinu igra najviši rang. Naglasio važnost osvajanja bodova u Vinkovcima, jer bez toga će ići jako teško.
Pohvalio sam trenera Gordona Schildenfelda i Jakova Puljića, ali nisam im spominjao imena (tekst je dostupan OVDJE pa se uvjerite), mislim sam kako je očito o kome govorim. Sad vidim da sam možda ipak trebao. Naravno, nisam mogao zaobići ni dežurne kritičare koji su Vukovar otpisali i prije nego što je sezona počela. Na kraju sam priznao kako s nestrpljenjem očekujem početak sezone i kako ću ići na svaku utakmicu. Štoviše, čak sam u naslovu teksta i sve ostale pozvao na stadion. E, da, još sam spomenuo i da bih koji puta mogao otići pogledati i Cibaliju.
Kad sam tekst poslao na objavu, duboko sam udahnuo i počeo zamišljati reakcije. Bilo je tu svega; prepucavanja, ismijavanja i uvreda, no na kraju se dogodilo upravo suprotno. Na moje veliko i ugodno iznenađenje, čitatelji, mahom navijači Cibalije, na tekst o svom najvećem rivalu reagirali su izrazito pozitivno. Ni traga onome na što sam se u glavi već pripremio.
Sve to upućuje na samo jedan zaključak – Vinkovčani ipak vole Vukovar! I to jako! Ili toliko vole Cibaliju, da ju vide i tamo gdje je nema? A možda uopće ne čitaju tekstove, nego samo naslove?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.