Porez na domoljublje

Ilustracija

PIŠE: Ante JUKIĆ

Tko će nama olakšati ove vruće dane, ako ne ‘crvendaći’? Simpa ljudi, s njima se uvijek možeš nasmijati. Ovog puta obradovali su me svojim stavovima o imovini. Po njima, ako voliš Hrvatsku, ne smiješ imati ništa, moraš biti siromašan kao crveni miš. To je valjda dokaz domoljublja. Ako slučajno nešto i stekneš, to bi onda treba podijeliti. Kome? Pa, naravno, umirovljenicima koji kopaju po kontejnerima i gladnima. A takvih je u Hrvatskoj, po ‘crvendaćima’, na milijune. Nešto mi govori, kad bi se i našao onaj koji bi sve svoje razdijelio, a ideološki se ne uklapa u njihov kalup, ‘crvendaći’ bi mu našli zamjerku. Taj bi vjerojatno bio bahati populist koji to ne čini iz ljubavi, nego iz neke svoje računice.

Uvijek mi je bila fascinantna ta opterećenost ‘crvendaća’ imovinom. Naravno, tuđom. Čim netko ima više od propisanog, skaču kao opareni. A koliko je dozvoljeno, propisali su, naravno, oni, tko drugi. Oni točno znaju mjeru. Kao što su je znali i još uvijek znaju njihovi idoli, poznati po životu u skromnosti i siromaštvu. Jer, bilo bi malo licemjerno propagirati ‘svima isto’ i prezirati kapitalizam, a uživati u svim njegovima blagodatima. To si ‘crvendaći’ nikad ne bi dopustili. Ako se bolje pogleda, njihov stav o imovini zapravo je vrlo jednostavan:

‘Moje je moje, a tvoje je naše!’

Uz priče o imovini, neizbježno dolaze i one o porezima. ‘Crvendaći’ kažu kako je plaćanje poreza dokaz domoljublja, što, naravno, nije točno. Plaćanje poreza je poštivanje jednog od mnogih zakona. Moguće je, recimo, platiti porez, a istovremeno oštetiti državu na mnoge druge načine. Kao što se može u isto vrijeme plaćati porez i ne voljeti državu. Samo poštivanje zakona nije nužno dokaz moralnosti, to može biti samo rezultat straha od kazne. Ljubav i moral ne mogu se mjeriti brojkama, i ne dokazuju se onime što moraš, nego onime što želiš. Bez ikakve koristi za sebe, isključivo iz – ljubavi. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko bi ljudi plaćalo porez kad to ne bi bila obveza, tad bi mogli govoriti o domoljublju. U zaključku, onaj tko ne plaća porez ne može biti domoljub, ali to ne znači kako onaj koji plaća nužno jest.

I kad smo već kod ove teme, ‘crvendaći’ se samo mogu nadati kako nikad neće biti uveden porez na floskule i promašene usporedbe, to bi ih stvarno pogodilo. Što se tiče poreza na domoljublje, tu mogu biti mirni. Čak i kad bi se takav uveo, njih sigurno ne bi kačio…

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.