PIŠE: Ante JUKIĆ
Nevjerojatno iz čega se kod nas izrodio slučaj. Svatovi u subotu, utakmica u ponedjeljak, sve se moglo glatko riješiti uz malo razuma i dobre volje s obje strane. No, toga očito bilo nije, na barem jednoj strani.
Zanimljiva mi je ova priča o izborniku i odbjeglom djeveru (mogu tako reći za mladenkinog brata?). Ne zbog njih samih, nego zbog društvenog konteksta. Naletjeh tako jučer na tekst koji se zgraža nad izbornikovim potezom. Kaže, obitelj je iznad svega, kako utakmica može biti važnija od sestre? Brane ljudi Sučića rukama i nogama, preko noći njegovi obožavatelji postali. Kao da je to bila ‘ili-ili’ situacija, kao da je sestra bila na samrti ili ju je samo bratov dolazak mogao spasiti.
U tom slučaju ni za koga normalnog ne bi bilo dvojbe, no ovo je ipak bilo nešto drugo. Baš patetično, populizam na n-tu. I to od koga? Od onih koji inače ismijavaju i omalovažavaju sve tradicionalno, pa i obitelj. Svatove također. Kao što su im i puna usta dječjih vrtića, kad se govori, recimo, o izgradnji stadiona. Ali, eto, kad treba pljucnuti na nekoga tko mi nije mio, postat ću i ono što nikad nisam bio. Kad hoćeš, uvijek možeš naći razlog. Da je izbornik pustio Luku svojima na nekoliko dana, onda ne bi imao autoritet, igrači bi vodili glavnu riječ.
Naravno, rijetki žele otvoreno artikulirati (obožavam ovu riječ) svoj animozitet, radije se skrivaju iza nekakvih moralnih načela. Realno, Dalić nekim ljudima nikad neće biti po volji, što god napravio, pa makar samo jeo palačinke. Uvijek mu se može nešto naći (i on sam daje dosta materijala), a uvijek se može reći i da je licemjeran. Je li?
Pa, ponekad stvarno jest, no nije po tome puno drugačiji od većine javnih osoba, ali ni onih koji pišu o tim javnim osobama. Ako ćemo iskreno, svi mi znamo biti licemjerni. A spočitavaš li drugima licemjerje, a i sam si licemjeran, to je onda posebno licemjerno. Vrijedi i za mene. I ja sad pišem o licemjernima koji licemjernog prozivaju zbog licemjerja, a i sam sam licemjeran.
Dakle, trebali bi svi malo povući ručnu, prije nego nekoga nazovu licemjernim. Naročito bi to trebali učiniti oni koji su diplomirali, magistrirali i doktorirali na studiju licemjerja. A rekao bih kako su baš takvi najglasniji kad je Dalić u pitanju.
Inače, kad su već Luka i svatovi tema, evo jedne crtice. Nedavno sam bio u svatovima u kojima je glavni lik bio još jedan Luka, također nogometaš. Ali, ne profesionalac, nego amater. Svatovi su bili u subotu, a njegov klub u nedjelju je imao utakmicu. Već duboko iza ponoći u polušali ga upitah hoće li igrati sutra/danas, a on ozbiljan kaže kako će pokušati izvući se nakon ručka. I uspio je, igrao čovjek. Iako nije morao, niti je to od njega itko očekivao i tražio.
Naravno, nisu ovo ni izbliza identične situacije, ali veza ipak postoji. Kad si dio kolektiva, postoji nekakva odgovornost, pa i obaveza. Neovisno radi li se o profesionalnoj i amaterskoj razini. Kao što sam već rekao, slučaja ‘Dalić-Sučić’ nije trebalo ni biti, postojalo je sasvim dovoljno vremena i prostora i za svatove i za utakmicu.
Ipak, kad je već došlo do te točke, glupo je sve svaliti na izbornika i Sučića amnestirati ikakve odgovornosti. U konačnosti, Luka je profesionalac. Ljudi propuštaju svatove bliskih ljudi i u županijskim ligama.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.