PIŠE: Ante JUKIĆ
Dosta o kružnim tokovima, razgovarajmo malo o semaforima. Trenutno me kopka onaj dolje na križanju ulica Bana Jelačića i Hrvatskih kraljeva. Sigurno i vi poznajete taj osjećaj, kad vam se nešto čini toliko logičnim, da vam nije jasno kako to nitko osim vas ne shvaća. E, vidite, to mene obuzme svaki put dok na tome semaforu stojim prvi u redu na crvenom, čekajući skretanje u Hrvatskih kraljeva. Vjerojatno i u ovom slučaju postoji neko logično objašnjenje, ali ja ga ne vidim. Što je i logično, ako je objašnjenje zaista logično.
Dakle, zašto ne postoji zelena strelica za skretanje desno iz Bana Jelačića u Hrvatskih kraljeva? I zašto ona ne gori stalno? U redu, jasno mi je, ne može baš stalno. Treba ostaviti nešto prostora i onima koji iz suprotnog smjera skreću lijevo. Ali, da bi mogla gorjeti većinu vremena, mogla bi. Po uzoru na onu sa skretanja iz Duge u Genscherovu. Ova ‘T križanja’, bez četvrtog kraka, dušu su dala za zelenu strelicu u desno.
Ovdje je svakako nedostatak što nemamo odvojene trake za ravno i desno, pa ne bi bila toliko efikasna, ali opet bi se nešto dobilo. U nekim državama na svakom raskrižju možete skrenuti desno (naravno, nakon što ste se uvjerili da možete), neovisno o boji na semaforu. To je zapravo zelena strelica koja gori stalno, iako fizički ne postoji. Mislim kako bi i mi to trebali implementirati. Ako već ne za sva raskrižja, onda barem ubaciti te zelene strelice za desno.
Ne znam zašto mi toliko zaziremo od skretanja desno. Kao da često favoriziramo one koji idu ravno i lijevo. A ne bismo trebali. Jer, skretanje desno je zapravo najsigurnija opcija, tu je rizik najmanji. Oni koji idu desno, gotovo nikome ne smetaju i ne predstavljaju nikakvu opasnost. Razmislimo malo o tome.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.