PIŠE: Ante JUKIĆ
Nikad nisam razumio tu čovjekovu fasciniranost srcem. Te ‘srce moje malo’, te ‘dajem ti srce’, te ‘baš si srce’, te ‘srce mi je puno’… Često se uhvatim u razmišljanju, zašto je uopće srce simbol ljubavi? Zašto voljenima poklanjamo baš njega, a ne neki drugi organ? Mislim kako se srcu malo previše daje na značenju, sve to pomalo već graniči s mitom.
Recimo, srce uopće nema taj oblik kakvim ga se uvijek prikazuje. Znate na koji mislim, onaj srcoliki. Čemu uljepšavanje stvarnosti? A, kad govorimo o neistinama, treba reći i kako se ne nalazi na lijevoj strani, nego u sredini. Dobro, ‘ajde, nije baš točno u sredini, malo više naginje lijevo. To bi nekakav lijevi centar bio. Čisto da utvrdimo činjenice. Sad baš gledam, crvene boje i naginje lijevo, poznato mi to zvuči. Pametnom dosta. No, neću sad o tome.
Uglavnom, kao što sam rekao, jako je precijenjeno to srce. Kad se stvari ogole do kraja, obična pumpa, mašina. Gdje su tu romantika i poezija, stvarno mi nije jasno? A ne smijem ni reći što mislim o srcu na dlanu, kakve to asocijacije budi. Nadalje, s ovim razvojem medicine, možeš ga i zamijeniti. I koja je tu poruka? Što zapravo govoriš voljenima, kad kažeš da su tvoje srce? Da ćeš ih jednoga dana, kad postanu beskorisni, zamijeniti drugima? Sebično i proračunato, ako mene pitate, ne vidim ja tu nikakvu iskrenu i bezuvjetnu ljubav.
Kad bi mene netko volio, radije bih od njega dobio, recimo, pluća. Da mogu živjeti punim plućima. Ili mozak, i to mi je prihvatljivije od srca. Zapravo, rekao bih kako je mozak najvažniji organ u tijelu. Jedini bez kojeg se ne može, i jedini koji se ne može zamijeniti. Ne kaže se bez razloga kako je netko mozak operacije. Svaka čast srcu, ali zna se tko kosi, a tko vodu nosi. Uostalom, srce tjera krv prema mozgu, a ne obratno. Svaki nogometaš može ostaviti srce na terenu i sutra nastaviti kao da ništa nije bilo, dok mozak koriste samo rijetki. I tu se vidi hijerarhija.
I zato bih ja uvijek prije na poklon dobio mozak, zato i ja svojim voljenima darujem svoj. Za srce će se već nekako i sami snaći, takvih mašina ima koliko ti srce želi, ali ovaj mozak je unikatan.
Eto, od srca vas pozdravljam!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.