PIŠE: Ante JUKIĆ
Carinik i farizej dva su biblijska poziva vjerojatno najčešće spominjana u svakodnevnim razgovorima, oba uglavnom u negativnom kontekstu. Ne volimo baš ni jedne, ni druge. Carinici se bogate na naš račun, farizeji licemjerno moraliziraju dok im je duša puna pakosti. I Krist se često u svojim pripovijetkama dotiče carinika i farizeja, ali ipak pravi razliku među njima. Lijep primjer za to je današnje evanđelje.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Biti carinik nije loše samo po sebi, nisu carinici nužno lopovi. Ubiranje poreza je dio svakog uređenog društva. Važno je samo kako čovjek tom poslu pristupa, kao što je to slučaj i sa svim drugim zanimanjima. Isus se družio s carinicima i upozoravao ih na to, jer novac lako preuzme čovjeka i postane njegov bog. Zakej je, primjerice, nakon susreta s Kristom iz korijena promijenio život, a Matej je čak postao i apostol. Carinik iz pripovijetke očito nije živio život potpuno u skladu s Božjim zapovijedima. No, bio je svjestan svoje grešnosti, želio je postati bolji. Pred Boga dolazi raskajan i ponizan.
S druge strane, farizej je na ‘papiru’ čist. Formalno gledajući, on je bolji čovjek od carinika. Moli, posti, daje desetinu svega što stekne. Nikoga nije ubio, nikome ništa ukrao. Ali, dok je carinik svjestan svoje grešnosti i traži oprost, farizej sebe smatra savršenim. On se u hram nije došao Bogu moliti, on Mu se došao pohvaliti. Pokazati kako je bolji od drugih. Dok je carinik ponizan, farizej je ohol. A oholost je također grijeh, i to jedan od najvećih.
Nema veće opasnosti za čovjeka, nego ne biti svjestan svojih grijeha. To je siguran put u propast. I zato, ako govorimo o današnjem evanđelju, uzora treba tražiti u cariniku. Ili, točnije rečeno, u njegovom pristupu molitvi. Izbor zapravo nije carinik ili farizej, od svakoga se može uzeti nešto. Od carinika poniznost, od farizeja nauk i vršenje Crkvenih odredbi. Jer, ne zaboravimo, Krist je farizejima zamjerao prijetvornost i oholost, ne ono što su govorili i kako su živjeli. Zato je i rekao: „Slušajte i radite što govore, ali nemojte biti kao oni.“
Za vjernika, život u skladu s Božjim zapovijedima nema alternativu. Ali, ne s ohološću farizeja, nego s poniznošću carinika.