PIŠE: Ante JUKIĆ
Ne možemo mi ni dana bez priče o njemu. Il’ je prehladno, il’ prevruće. Ne valja kad kiša pada, nije dobro kad je nema. Nikad zadovoljni. Žalimo za prošlim, nadamo se boljim budućim, a ova aktualna, prijatelju moj, su nam teška. I kao da nam sve to nije dosta, još smo ga i podijelili na zimsko i ljetno. Naravno, o vremenu je riječ.
Puno je glupih i besmislenih stvari u svijetu danas, ovo prebacivanje s ljetnog na zimsko vrijeme i obratno svakako je jedna od njih. Za početak, trebalo bi utvrditi neke činjenice. Većini poznate, ali znam tu i tamo naletjeti i na nekoga kome je to prva vijest. Dakle, zimsko vrijeme ja pravo, prirodno, ljetno je naknadno uvedeno. Nadalje, dan se ne produžuje/skraćuje zato što smo pomaknuli kazaljke, nego zato što se približava ljeto/zima.
Nije nedjeljni dan bio ništa kraći od subotnjeg. Točnije, bio je, ali samo par minuta, ne sat vremena. Taj sat što smo izgubili popodne, dobili smo ujutro, budući da je ranije svanulo. Isto tako, sat koji ljeti dobijemo navečer, izgubimo ujutro. Sudeći po komentarima, dobar dio ljudi očito se ne budi rano ujutro, pa vide samo ono što se događa poslijepodne i navečer. I, naravno, samo se jednom godišnje spava duže i jednom kraće. Inače duljina sna ovisi o tome kad liježeš i kad se budiš, a ne o dobu godine.
I zimsko i ljetno vrijeme imaju dobre i loše strane. Jasno je što je dobro kod ljetnog, no kad bi njega ostavili za stalno, onda bi zimi jako kasno svitalo, u 8 ujutro još bi bio mrak. Uglavnom, nema smisla ovako dvaput godišnje šokirati ljude, a pogotovo životinje. Ne možeš ti kravu odjednom prisiliti na mužnju sat vremena ranije ili kasnije, samo zato što je netko tako odredio.
Dugo se već priča o ukidanju pomicanja kazaljki, ali nikako da se nešto zaista pomakne po tom pitanju. Tu se najbolje vidi sporost i tromost Europske unije i općenito tog birokratskog aparata. Taman nešto krenuli o tome, pa onda došla korona, a ovo maknuto u stranu. Onda opet počeo rat u Ukrajini i kazaljke pale u zapećak. Kad se konačno stvore uvjeti, a pitanje je hoće li ikad, očekujemo sto javnih rasprava, tribina, panela i radionica o tome treba li uopće ukidati ustaljenu praksu. Pa kad se onda možda odluči da ipak treba, očekujemo isti broj svega toga o tome koje vrijeme treba ostaviti, zimsko ili ljetno. I dok se sve to usuglasi, dosta nas više neće biti tu. Proći će naše vrijeme na ovom svijetu.
Kad bi se mene pitalo, ostavio bih zimsko vrijeme. To je prirodno, a s prirodom se ne treba igrati, niti po njezinim zakonitostima čačkati. A dok se to ne dogodi, ne preostaje mi drugo, nego što je više moguće živjeti u skladu s njom. Ne gledati na sat, nego koristiti dan i noć najbolje što mogu. A oni se uvijek jednako izmjenjuju, neovisno o tome što kažu kazaljke. Ako mi je dan prekratak, to znači da se moram ustati ranije. Vrlo jednostavno. A pomicati sat mi ne pada na pamet, nema šanse. Taman sam mu pronašao idealno mjesto na zidu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.