PIŠE: Ante JUKIĆ
Nikad nije dobro kad stvar u svoje ruke uzme ‘obični’ ljudi, a ne državne institucije, oko toga se valjda svi slažemo. Zato je ovaj upad i prekid Dana srpske kulture u Splitu problematičan. No, kao i kod svih sličnih događaja, postoji čitav niz nelogičnosti, zamjena teza i apsurda o kojima se može razgovarati, a koje se lukavo zaobilaze. Pomalo se i laže, moram primijetiti.
Za početak, ovo nije bio napad, kao što se potencira u medijima i krugovima koji su zgroženi događajima u Splitu. Isto tako, potencira se i preuveličava i sve drugo u vezi ovog incidenta. Opet se spominje nekakvo bujanje ustaštva i plasiraju teze o ugroženosti i nesigurnom životu u Hrvatskoj, što nema veze s istinom. Hrvatska je sigurna zemlja, za sve svoje građane, pa i manjine. Ne potpuno, jer takve ne postoje, ali u usporedbi s ostatkom svijeta, definitivno je.
Vjerujem kako je većini posjetitelja i sudionika Dana srpske kulture zaista na pameti bila samo kultura. Možda ta manifestacija i je benigna, ali nemojmo se praviti nemušti. Puno je sličnih sadržaja u Hrvatskoj koje su ‘na papiru’ isključivo kultura i folklor, dok se u stvarnosti koriste za slanje političkih poruka i širenje ideologije. I tu treba napraviti razliku između Srba i profesionalnih Srba. Onih koji poštuje državu u kojoj žive i onih koji žive od svoje tobožnje ugroženosti u ovoj zemlji.
Zanimljivo im je slušati i gledati sve ove silne poznate i ‘poznate’ osobe koje su promptno dignule glas i osudile ovaj događaj. Dakle, one su zgrožene nasiljem? Na stranu sad što ovdje nikakvog nasilja nije bilo, ali kako uopće ozbiljno shvatiti nultu toleranciju na nasilje onoga tko u nekim drugim situacijama isto odobrava, čak ga i priziva. Kako licemjerno i apsurdno. Mnogi od ovih konsterniranih nikad nisu osudili tolika ubojstva i zločine, ali u ovom slučaju su beskompromisni borci protiv nasilja. Treba li podsjetiti kako su pojedini pripadnici ovih krugova nedavno likovali nad hladnokrvnim ubojstvom, samo zato što im žrtva nije bila ideološki prihvatljiva?
Nadalje, oni se, eto, groze i zabrana. Zbilja? Treba se vratiti pola godine unazad i sjetiti se kako je sve ovo zapravo počelo. Nije u Splitu, a nije ni i Benkovcu. Počelo je kad su na zabrane i otkazivanje nastupa pozivali oni koji se sad najviše groze zabrana i otkazivanja nastupa. Dragi moji napredno-progresivni ljevičari, odlučite se već jednom – jeste li za zabrane ili niste?
Vi ste barem jednako, ako ne i više krivi za ovu situaciju koje se, kao, grozite. Svaka akcija izaziva reakciju, svaka posljedica ima svoj uzrok. Jedna od glavnih karakteristika napredno-progresivne ljevice je nerazumijevanje uzročno-posljedičnih veza, pa tako uzimaju samo ono što im odgovara, a povijest za njih počinje u trenutku koji su oni odredili. Ovog puta izbor je pao na Dane srpske kulture u Splitu, kao da se prije toga ništa nije dogodilo.
Iskreno, meni se čini kao se oni zapravo ni ne groze previše ovakvih događaja, rekao bih čak kako ih i priželjkuju. Jer, upravo su oni ti koji najviše koristi imaju od njih. Pogledajmo samo tko se najviše dignuo na stražnje noge posljednjih dana. Mediji, profesionalni Srbi, razne nevladine udruge i pojedinci koji vise na proračunu. Svima njima ovo je zapravo dar s neba, jer upravo na ovakvim događajima mogu opravdati svoje postojanje. Što bi naš doživotni, vječno ugroženi i nikad nasmijani predstavnik Srba u Hrvatskoj radio, da se s vremena na vrijeme ne dogodi nešto poput ovog u Splitu? Na čemu bi poentirao? Oko čega bi se oglašavale sve te silne udruge, kako bi svoje eure zaradile? Oni se užasavaju ‘bujajućeg ustaštva’, a nitko od njega bolje ne živi od njih.
Još jednom ponavljam. Sam čin je pogrešan, no to ne znači kako je to jedini problem u cijeloj ovoj priči. A pogotovo nije najveći.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.