PIŠE: Ante JUKIĆ
Gledajući ostavštinu i značaj za razvoj kršćanstva, ima podosta ‘većih’ svetaca, no malo ih se po popularnosti među vjernicima može mjeriti s Nikolom, pogotovo kad su djeca u pitanju. Iako, budimo iskreni, ni mi stariji nemamo ništa protiv čokolade ili nekog drugog slatkiša u čizmi. Tako je to, možete vi napisati stotinu knjiga i podnijeti razne žrtve, sve je to lijepo, ali ako donosite darove, onda ste prava faca.
Vjerojatno je svima poznata ona legenda o bivšem carskog službeniku koji je izgubio sav imetak, pa nije mogao dati miraz svojim trima kćerima koje su bile spremne za udaju. Nesretan zbog toga, oca je ljepotu svojih kćeri htio staviti na ‘tržište’, no one su se toga grozile, te su zavapile Bogu za pomoć. I Bog je uslišao njihove molitve, preko Nikole koji je živio u blizini. Kad je saznao za očeve namjere, Nikola je potajice kroz prozor kuće ubacivao vreće sa zlatnicima i tako djevojkama osigurao miraz za udaju. Iz ove legende nastao je i običaj darivanja na današnji dan.
Ipak, nije Nikola samo poklanjao darove, niti je zbog toga proglašen svetim. Današnji slavljenik živio je na području Male Azije između 270. i 343. godine. Smatra se kako je preminuo 6. prosinca, zbog čega je taj datum i izabran za njegov spomendan. Bio je jedino i dugo očekivano dijete bogatih roditelja, koji su umrli vrlo brzo po njegovom rođenju. Odlučio se za svećenički poziv, a kad je bio određen za nasljednika preminulog biskupa, svog strica i imenjaka, odselio je u Palestinu, budući da je zazirao od časti i ugleda. U rodni se kraj vratio baš kad je umro i nasljednik njegovog strica, i tad prihvaća ulogu koja mu je namijenjena. Iako je bio biskup, Nikolin je život do kraja bio obilježen poniznošću i brigom za bližnje.
Osim djece, Nikola je i zaštitnik pomoraca, ribara, trgovaca i putnika, zbog vjerovanja kako je jednom prilikom smirio uzburkano more, baš kao što je to učinio i sam Krist. Posmrtni su mu ostaci zbog turskih osvajanja prenesi u talijanski grad Bari, gdje se nalazi posvećena mu bazilika i gdje se ovaj svetac posebno štuje.
Sigurno nije svima poznato kako je ovaj Santa Claus što donosi darove djeci u SAD-u upravo današnji slavljenik. Kako sad to? Evo objašnjenja. Možda nije potpuno točno, ali za ovu priču to nije ni previše bitno.
Običaj darivanja u prosincu kod katolika ima dugu tradiciju. Za to su zaduženi bili sveti Barbara, Nikola i Lucija, a za Božić konačno i sam Isus. Protestantima je ta priča bila zanimljiva, prije svega iz ekonomskih razloga, no problem je bio što oni generalno baš i ne gaje veliko štovanje prema svecima. Dakle, trebalo je izmisliti neki lik. I tako su se onda u protestantskim zemljama pojavljivali razni čudni ljudi, čudnih imena. Zapravo, to uglavnom nisu bila ljudska bića, nego trolovi, patuljici, vilenjaci, vještice i ostala ekipa iz svijeta mašte. Između ostalih, bili su tu nizozemski Sinterklaas i finski Joulupukki, preci današnjih djedova u crvenom.
I tad na scenu stupa tvornica vjerojatno najpoznatijeg pića na svijetu, s jednim od, pokazat će se kasnije, najvećih marketinških poteza u povijesti. Coca-Cola je u 30-im godinama prošlog stoljeća od ilustratora Haddona Sundbloma naručila lik koji bi nosio darove u vrijeme Božića, odjeven u njezine prepoznatljive boje. Tako je nastao Santa Claus, ili skraćeno Santa, lik koji danas dominira u Božićnoj ikonografiji.
Kao inspiracija, Sundblomu su poslužili već spomenuti nizozemski i finski likovi, ali i sveti Nikola, što se vidi i iz samo imena dotičnog. Claus je, naime, skraćenica od Nicholas, a i stavljanje darova u čarape (čizme) u američkoj Božićnoj tradiciji nosi potpis svetog Nikole. Dakle, Santa je nitko drugi, doli sveti Nikola, glavom i, prije svega, bradom. Pitate se, otkud sveti Nikola 19 dana nakon svog blagdana? Pa, vrlo jednostavno. Toliko mu je trebalo stići brodom iz Europe u Ameriku.
Ako nosite ime Nikola, Niko, Nika, Nikica, Nikolina ili neko od njihovih izvedenica, želimo vam blagoslovljen imendan, a vjerujemo ni da vam poklon neće teško pasti. Naravno, i ostali se imaju pravo nadati nečemu, jer svi smo mi na kraju ipak samo – djeca.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.