PIŠE: Ante JUKIĆ
Božić nije samo Kristov zemaljski rođendan, on sa sobom donosi i hrpu popratnih stvari, fenomena i mitova. O nekima od njih ne želite glasno govoriti, jer bi mogli biti proglašeni čudnima. Pošto ja s tim nemam problema, učinit ću to umjesto vas.
Za početak, želimo li mi uopće bijeli Božić? Stalno se nariče o tom snijegu, pune ga pjesme i reklame, a kad ga konačno dočekaš, nervoza i kaos. Kakvih sam sve komentara i psovki čuo na račun te bijele pošasti, ne smijem ni spomenuti. Evo, i taj Žera, romantik i pjesnik kakav već je, sanja bijeli Božić, a onda već u sljedećem stihu čeka ljeto. Doslovno u istoj pjesmi. I njemu je, očito, taj snijeg tek simpatična priča. Svaka čast tim pahuljama, ali ipak nema do sunca, plaže i mora. Da ne potežem sad onu jednu drugu pjesmu, gdje idealizira ljeto. Ako nekog boli glavi, nije triba doći na more. Ae…
Ovo su dani kad dočekujemo goste. Razumljivi su uzbuđenje i nervoza u tim trenucima, pogotovo ako gosti kasne, no znanstveno je dokazano kako neprestano otvaranje vrata i provjeravanje neće ubrzati njihov dolazak. Naravno, to ne znači kako trebamo odustati, uvijek postoji mogućnost da će se i to jednom dogoditi. Da će netko ranije doći, ako mi stoput otvorimo vrata i provjerimo.
Ono što se, pak, vjerojatno nikad neće dogoditi, je Božić bez francuske salate. Tradicionalnog hrvatskog jela. Moram priznati, smiješan mi je i sam naziv te delicije. Salata? Da, baš. To je valjda smislio netko zbog grižnje savjesti uslijed unesenih kalorija, da može reći kako jede i salatu, nešto zdravo. Kao da jedeš voćni sladoled zbog vitamina.
Gledam tako tu francusku na stolu i baš si razmišljam… Francuska salata, francuski ključ, francuski ventil, francuski krumpir, francuski kruh, francuska sobarica, francuska revolucija… Svaka čast tim Francuzima! Sve kao nešto romantičari, ljubavnici, nikakve koristi od njih, a oni utisnuli dubok pečat i ostavili nam veliko blago u naslijeđe. Tu je i Thuram, naravno, njemu poseban pozdrav!
Pokraj francuske leži i ta purica, pa mi opet misli pobjegnu. Pitam se, kako Turci nazivaju puricu? Po nekoj logici, to bi onda trebala biti ‘amerika’? Što uopće purice kažu na to, da ih se oslovljava imenima država? I što je najvažnije, jesu li purice vjernice ili ateistice, vjeruju li u život nakon Božića?
E da, i taj stol za kojim sjedimo. Često je okrugli, ali može biti i nekih drugih oblika, a mi uvijek kažemo kako provodimo blagdane u krugu obitelji. Može li se Božić provesti i u pravokutniku obitelji? Ja, recimo, imam takav stol i zbunjen sam. Lažem li kažem li kako provodim blagdane u krugu obitelji?
Božićnica i famozna 13. plaća su jedna od nezaobilaznih tema u ovo doba godine. Kako sad 13. plaća, kad godina ima 12 mjeseci? To nam ne smeta, kao što bi nam vjerojatno smetalo da dobijemo, recimo, samo 11 plaća u godini. Božićnica mi je još zanimljivija. Za primijetiti je kako ima dosta ljudi kojima, blago rečeno, smeta sve što ima veze i s vjerom i s Crkvom, no nisam baš čuo kako se netko u to ime odrekao božićnice. Ona takvima ipak ne smeta. Uspiju se nekako savladati i s gnušanjem je primiti. Kao što teška srca ne idu na posao ni za Božić, ni za svetog Stjepana. To su valjda isti oni kojima smeta sve što ima ikakve veze s NDH, osim kuna. ‘Ajde, sad smo uveli taj euro, pa se ne moraju brinuti zbog toga. Mala napomena za ‘crvendaće’, i u NDH se navodno dijelila božićnica, tako da očekujem dosljednost od njih. Naivno, znam, ali ovo je vrijeme kad se čuda događaju.
Ne bih želio previše duljiti u ove svečane dane. Još samo jedna stvar i tu ću stati. Znamo svi onu popularnu pjesmu i stih ‘kad bi barem Božić bio, svaku, baš svaku subotu’. Zašto subotu, pa to je najgora solucija? Subota i nedjelja su ionako neradne, što bi time dobili? Kad već želimo i maštamo, puno bolji su ponedjeljak i četvrtak. Božić i sveti Stjepan plus vikend, i to su lagana četiri dana. Zapravo, kad bolje razmislim, ovo što imamo ove godine je blizu savršenstvu. Božić četvrtak, petak opet neradni dan, i eto već vikenda. Za Novu će biti slično, a onda Tri kralja u utorak, i tu vidim dobar potencijal. A oni bi, zamislite, Božić svaku subotu?
To je to, ljudi. Blagoslovljen vam Božić još jednom! Odoh sad trknuti do kalendara, vidjeti kad Uskrs pada sljedeće godine. Nadam se da je i on u četvrtak…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.