PIŠE: Ante JUKIĆ
Koncerti Marka Perkovića odavno su prestali biti samo glazbeni događaj. A u zadnje vrijeme, kako se čini, sve manje su glazbeni događaj. Takvim tonovima odišu i reakcije nakon ovog posljednjeg koncerta u zagrebačkoj Areni.
Za početak malo o gradonačelniku metropole. Gospodin Tomislav Tomašević zakuhao je situaciju još proljetos, kad je hipodromski koncert prebacio na termin nakon lokalnih izbora. Potom se zaigrao nedavno, rekavši kako će ON zabraniti svaki sljedeći koncert dotičnog glazbenika, ako čuje sporni pozdrav. Nije to trebalo zagrebačkom gradonačelniku, jer ovakve izjave malo bacaju na samovolju jednog čovjeka i zaobilaženje osnovnih mehanizama donošenja odluka, kao i nepoštivanje zakona Republike Hrvatske.
Pjesma ‘Čavoglave’ NIJE zakonom zabranjena, što znači kako se sa svim svojim sastavnim dijelovima smije izvoditi u cijeloj Hrvatskoj. Uostalom, da nije tako, netko bi svih ovih godina proveo u zamisao ovu Tomaševićevu ideju, a nije da u Hrvatskoj nema onih koji bi to rado učinili. Dakle, malo bi se gradonačelnik trebao sabrati, pogotovo jer je on jedan od onih koji se diče pluralizmom i slobodama, što nikako ne ide s konstantnim prijetnjama zabranama. Ipak, jedno treba reći. Tomislav Tomašević je svoj legitimitet dobio na izborima voljom većine stanovnika grada Zagreba. I to dvaput, to mu nitko ne može osporiti. I da, napomena onima koji se sad krenuti s ‘ali’. I ovi koji nisu glasovali, zapravo jesu.
A sad malo o Marku Perkoviću. Treba odmah razjasniti stvari, kad već mediji to nerado čine. Nije na tom koncertu bilo nikakvih poziva na rušenje zagrebačke vlasti radikalnim metodama. Pjevač je spomenuo izbore, a to valjda nikome ne bi trebalo biti sporno. Kao što nije sporno niti da postoje redovni i izvanredni izbori. Marko Perković, kao i svaka druga osoba u Hrvatskoj, pogotovo javna, ima pravo iznositi svoja mišljenja o političkoj situaciji, to je jedan od osnovnih postulata demokratskih društava. On poziva, ljudi većinom prihvate ili ne prihvate, ni tu ne bih trebalo biti problema.
No, na stranu sad i Tomašević i ove tehničke stvari, mene zanima nešto drugo. Te izbore, koje Perković zaziva, Zagreb je imao nedavno, a njihove rezultate znamo. Postavlja se pitanje, zašto bi sad odjednom Zagrepčani većinom bili protiv Tomaševića, kad to nisu bili prije pola godine i prije pet godina? Je li Marko u Arenu stigao šest mjeseci prekasno ili bi rezultati bili identični onim proljetnim i kad bi izbori za zagrebačkog gradonačelnika bili – sutra? Ne znam, meni je to dosta zbunjujuće.
I još nešto me zanima. Marko Perković se u svojim pjesmama i javnim nastupima obraća cijeloj Hrvatskoj, ne samo Zagrepčanima. On, zapravo, i nije Zagrepčanin, kao što to nisu ni svi posjetitelji njegovih koncerata. U redu, sad znamo što on misli o zagrebačkom gradonačelniku i njegovoj ‘sekti’, ali to nije nova vijest, to smo znali i prije. Ipak, Tomislav Tomašević i Možemo! vladaju u Zagrebu, ali nisu glavni na državnoj razini. Ne drže oni državni proračun koji dobrim dijelom podržava i ono što Možemo! i ostatak ekstremne ljevice zamisli. Kad ćemo, dakle, konačno čuti što Perković misli o nacionalnoj politici i čelnim ljudima države? Nešto o Vladi, premijeru, najjačoj stranci?
I da. Ima dotični pjevač i jednu prekrasnu božićnu pjesmu. Prava je šteta što ona uglavnom nikoga previše ne zanima. Ni one koji ga idealiziraju, ni one koji ga ne mogu smisliti.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.