PIŠE: Ante JUKIĆ
Gledam jučer one ‘kauboje’. Točnije, pokušao sam, jer ono je bilo negledljivo. Tromi, spori, i bezidejni. A golmani nešto obraniti mogu samo slučajno. Jedino što dobro rade su probijanja i prodavanja lopti, tu nam nema ravnih. Bolje bi im pristajao nadimak Indijanci, upravo tako izgledaju na terenu. A oni Gruzijci lete, zabijaju kako i kad se sjete. Hoćeš s crte, hoćeš izvana, hoćeš s krila. Munjeviti u kontri, brzi u tranziciji, to je moderan rukomet. U svemu su bili bolji od nas, osim u rezultatu.
Ovog puta smo se izvukli, ali zato će nas Nizozemci zgaziti. Ako ne oni, onda Šveđani. Ako ne Šveđani, onda Mađari. Ako ne Mađari, onda Francuzi. Ako ne Francuzi, onda Danci. Tko zna, možda i Srbi, to bi bilo najbolje. Uglavnom, netko mora. Pa nećemo valjda opet nešto osvojiti, toga se najviše plašim. Samo mi treba još jedan doček, zastave, euforija i onaj čoban na pozornici. Tu smo najbolji, kad se slavi i dočekuju sportaši. A kad treba dignuti glas protiv siromaštva i korupcije, nigdje nas nema. Kruha i igara, to je sve što ovcama treba.
Bitno da su otišli na prvenstvo s bahatim i prepotentnim najavama. Kao, sve će pomesti, spremni su za najviše dočeke. Indijanci moji dragi, vi ste jedino za povratak doma spremni. Bolje se odmah vratite, nego da nas tamo sramotite.
Vidjeli smo vas jučer. Dovoljna je samo jedna utakmica za konačne zaključke, pogotovo kad pobijediš. Sve je jasno, bit će to blamaža neviđenih razmjera. Kad se, uopće, dogodilo, da neka momčad ili reprezentacija odigra loše u prvoj utakmici, a onda na kraju ode do medalje? Kad, molim lijepo? Ja to još nikad nisam doživio, pogotovo ne od naših sportaša. A pogotovo ne od rukometaša…
Pametnom dosta.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.