PIŠE: Ante JUKIĆ
Neki dan sam se uhvatio u razmišljanju kako mi je naš društveno-politički život nekako prazan. Kao da nešto nedostaje, nema tog začina. I onda mi je sinulo:
„To je to, predsjednik!“
Aktualni, da ne bi bilo zabune. Ona bivša nikad nije bila aktivnija, koliko vidim, živi život punim plućima. I neka, lijepo ju je vidjeti kako uživa i proživljava novu mladost. Ne bih ju htio ometati, pa ću se zato vratiti aktualnom predsjedniku.
Tijekom svih ovih godina razmazio nas je biserima i antologijskim provalama, a onda odjednom – muk. Teško ga u posljednje vrijeme i vidjeti i čuti. Jasno mi je bilo što se povukao za vrijeme predizborne kampanje, jer tad je recept bio jednostavan; samo šuti, to je dovoljno za pobjedu. Međutim, nije mi jasna ova tišina nakon (re)izbora, budući da mu je ovo ionako zadnji ples, pa više nema razloga taktizirati. Ili ga je možda upravo ta činjenica uspavala? Čemu se uopće više truditi? Treba maksimalno iskoristiti završne godine na Pantovčaku, malo uživati i odmarati.
Ja bih ipak rekao kako je predsjednik svjesno povukao ručnu, jer neke njegove analize i procjene geopolitičkih zbivanja u svijetu pokazale su se, blago rečeno, dvojbenima. Uplašio se da ne bi ostao na, kako se to popularno kaže, krivoj strani povijesti, pa sad mudro šuti. I važe, sve kako se ne bi još dublje ukopao. Tu mu je svakako racionalan i promišljen potez, koji pokazuje kako predsjednik, kakav god bio, ipak poštuje elementarne političke zakonitosti i posjeduje nekakvu socijalnu inteligenciju.
To se, pak, ne može reći za našu ekstremnu ljevicu, koja je iskoristila predsjednikovu suzdržanost i od njega preuzela svjetla reflektora. Kako se ono kaže, lupaju k’o nespašeni uzduž i poprijeko, u sukobu sa svima i svime. Logikom, zdravim razumom, činjenicama, a najčešće – sami sa sobom. Recimo, naši se napredno-progresivni ‘crvendaći’ ne ustručavaju svjetske političare i ličnosti nazivati ‘idiotima’ i ‘zločincima’, a upravo su oni za svog lidera izabrali aktualnog nam predsjednika, koji u ovim kaotičnim vremenima figurira kao onaj koji je naklonjen tim istim ‘idiotima’ i ‘zločincima’.
Našim ‘crvendaćima’ to ne smeta, njima su problem svjetski ‘trumpovi’, a ovaj naš im je super. Htjeli ga za premijera, pa kad to nije prošlo, borili se rukama i nogama za još jedan predsjednički mandat. Pišu mu ode, slavodobitno mašu brojem glasova koje je dobio na izborima. Inače, našeg predsjednika u ‘komšiluku’ nazivaju ustašom, to valjda dovoljno govori koliko je naša ekstremna ljevica apsurdna.
I koliko nema srama. Zanima me, kad će se već jednom ‘crvendaći’ jasno i nedvosmisleno izjasniti oko predsjednika? Treba se samo držati kriterija, ništa više. Ne možeš nekoga nazivati ‘idiotom’, a istodobno obožavati čovjeka koji tog ‘idiota’ simpatizera. Mislim, možeš, ali onda si smiješan.
No, neka i njih, dosadna bi bila naša svakodnevica bez njihovih predstava i histeričnih ispada. Mora se čovjek nekad malo i nasmijati. Kad nam već predsjednik daje zabave na kapaljku, dobro je imati nekoga tko će popuniti prazninu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.