
✍️ Ante JUKIĆ
Zanimljivo je to. Uz sve te silne ustaše koje, navodno, žive u Hrvatskoj, očekivao bi čovjek kako će Dan državnosti nekadašnje države biti burno proslavljen. Napeto, na rubu incidenta. Međutim, ništa od toga, bio je to dan kao i svaki drugi. Ili, točnije rečeno, bio bi, da se nisu javili ‘crvendaći’, koji su baš opsjednuti NDH i ustašama, Vrište kad se pojavi kakav podsjetnik na njih, još više vrište kad im nema ni traga ni glasa. Još će netko pomisliti kako ‘crvendaći’ zapravo parazitiraju na toj temi i kako im je u interesu da se svako malo priča o njoj. Jer, bez NDH i ustaša oni nemaju što ponuditi, čitav njihov društveno-politički angažman vrti se oko toga. I da stvar bude apsurdna do kraja, onda oni nekoga prozivaju za neprestano vraćanje u prošlost.

Koliko čitam, uzeli su si za pravo i donositi sud u ime cijelog naroda, pa su tako 10. travnja 1941. proglasili najsramotnijim datumom u povijesti Hrvatske. Vrlo hrabro i smjelo, nema što. Stava sam da bi ljudi, kad govore o sramoti i stidu, trebali govoriti u svoje ime. Svatko ima svoju definiciju srama, ne razmišljamo svi isto. Recimo, ja smatram kako je sramota konstantno pljuvati i izrugivati državu u kojoj živiš, ruku koja te hrani. Kako ovu aktualnu, tako i njezine povijesne inačice. Isto tako, za mene je sramota stigmatizirati čitavo jedno povijesno razdoblje i ljude koji su tada živjeli, stavljati ih pod zajednički naziv zločinačke države. Jer, većina Hrvata koja je tog dana izašla na ulice nije imala veze ni sa zločinima, ni s režimom. Ti ljudi su jednostavno slavili proglašenje države koju su generacije prije njih čekale. Samostalna država je uvijek rezultat težnje naroda za njom.
No, na stranu sad i to. Čak i da je NDH bila samo i isključivo zločinačka, ‘crvendaći’ su zadnji koji smiju govoriti o tome. I kad već spominju sramote, evo još jedne. Ima li veće, nego drugima spočitavati zločine, a istodobno veličati diktatora i zločinca? Rekao bih da nema. Zato, ‘crvendaći’ moji dragi, dok god naričete za ‘ljubičicom’ bijelom i dižete mu spomenike, vaši sudovi o zločinima, zločincima i zločinačkim režimima izgledaju kako loša šala. Tek kad/ako jednom smognete snage jasnu i nedvosmislenu osudu vašeg idola i njegovog režima prevaliti preko usana, možda ćemo vas moći shvatiti ozbiljno. Toliko o sramotama, naravno, iz mog kuta gledanja. Kad si već svatko daje za pravo govoriti u ime naroda, mogu se i ja ubaciti na taj vlak.

Na kraju, u jednom se moram i složiti s ‘crvendaćima’. Da, ustaše su sramota Hrvatske. Sramota je što ih nije bilo ni jučer, i što ih općenito slabo ima. Pa ih onda jadni ‘crvendaći’ moraju izmišljati i prizivati, sve kako bi opravdali smisao svog postojanja. Kao što treba nekako opravdati i eure koje za tu svoju borbu dobivaju iz proračuna toliko im mrske države.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.
