Na Općinskom sudu u Vinkovcima donesena je nova presuda u slučaju koji već godinama intrigira javnost. Luka Miškulin (27) proglašen je krivim za teško ozljeđivanje Ivan Mikuljana u središtu Vinkovaca u kolovozu 2018. godine, a sutkinja Ivana Lovrić Vidaček izrekla mu je kaznu zatvora od godinu i deset mjeseci. Kako je dio kazne već odslužio, iza rešetaka bi trebao provesti još godinu i dva mjeseca.
Podsjetimo, riječ je o ponovljenom postupku, nakon što je prvotna presuda – kojom je Branka Soldo s Općinskog suda u Vukovaru Miškulinu izrekla pet godina i četiri mjeseca zatvora – ukinuta odlukom Županijskog suda u Osijeku zbog procesnih razloga.
Težina slučaja leži u posljedicama koje su trajno obilježile život oštećenog. Mikuljan je nakon napada bio u komi dulje od mjesec dana, pretrpio je krvarenje u mozgu i trajno oštećenje očnih živaca, zbog čega je ostao slijep na oba oka, uz dodatne zdravstvene komplikacije poput epileptičkih napada.
Nakon više od sedam godina, sudski postupak dobio je novi epilog, no za Mikuljana to nije kraj borbe. Presuda ga je, kako doznajemo, duboko potresla. Na objavu je došao s ocem, ali kaže da bi danas radije da nije.
– Da, išao sam s tatom na objavu presude. Bolje da nisam… Jako me potreslo – započinje svoju ispovijest Ivan Mikuljan.
Smanjenje Miškulinove kazne doživio je kao težak udarac:
– Smanjili su mu kaznu na godinu i deset mjeseci, od čega mu se odbija onih osam mjeseci koliko je već bio u zatvoru. Presjeklo me kad sam to čuo. Bože sačuvaj…
Noć nakon presude, priznaje, bila je besana…
– Cijelu prošlu noć nisam mogao spavati, nisam siguran da ću i ovu. Stalno mi je to u glavi. Ma, najbolje da ga puste – kaže rezignirano.
Najavljuje žalbu jer presudu ne smatra ni poštenom ni pravednom:
– Žalit ćemo se, naravno. Ovo nije ni pošteno ni pravedno. Ja ostajem u svom mraku do kraja života, a on je, koliko čujem, nakon jučerašnjeg ročišta sjeo u auto i nastavio sa životom. Možda opet i zapjevati na Zvezdama Granda kao što je činio za vrijeme suđenja.
Unatoč svemu, od borbe ne odustaje:
– Razočaran sam, ali ići ćemo do kraja. Nećemo stati. Vjerujemo u pravdu!
Pitanje odštete još nije otvoreno, no ni tu nema previše optimizma:
– Koliko sam informiran, o tome će se govoriti tek nakon pravomoćnosti presude. Ali i tu sam skeptičan; već je dao do znanja da nema odakle platiti, nema primanja, nigdje ne radi – dodaje.
Mikuljan danas živi skromno, od 325 eura mirovine i 480 eura inkluzivnog dodatka, u zajedničkom kućanstvu s ocem Ivanom čija mirovina jedva prelazi 600 eura te nezaposlenim bratom Đurom.
Na kraju, opet se vraća na osjećaj nepravde koji ga od jučer prati kao sjenka:
– Ponavljam, jako sam razočaran u sustav i institucije. Sedam godina čekam da se ovo završi i onda dočekam ovakvu, praktički simboličnu kaznu. Ona me pogađa jednako kao i onaj udarac koji me unesrećio i nepovratno promijenio život – zaključuje Ivan Mikuljan.