Devet razloga za ulazak u HDZ

Čini li vam se ponekad da je takozvana Hrvatska Demokratska Zajednica sabirni centar za lopine, lažove, prevarante i razbojnike?

Kakva slučajnost! I meni…

Krajem ožujka se cijenjeno sveučilište Dr. Luka Burilović iz Banja Luke pozabavilo tom tematikom i provelo opsežno istraživanje o razlozima ulaska prosječnog Hrvata u HDZ pa pogledajmo.

9. Zapošljavanje

Zaboravi diplome, učenje i trud, to je za kretene. Tvoja iskaznica vrijedi tri puta više od položenog Rimskog prava ili Anatomije i, kao nekom magijom, pretvara svakog polupismenog balvana u državnog tajnika, savjetnika ministra ili direktora gradske firme.

I tvoja mladunčad će, naravno, biti zbrinuta na adekvatan način; ako su imalo sposobni, služit će kao držač za spajalice u nekoj općini, a ako su baš potpuni idioti, čeka ih pročelničko mjesto.

8. Gradske nekretnine

Ne moraš se više mučiti s papirologijom, uvjetima, brojem djece, imovinskim cenzusom ili koeficijentima, što si na višoj poziciji u stranci, veću kvadraturu ćeš uštinit.

S vremenom ljudi oguglaju na činjenicu da se gradski stanovi daju stranačkim prvacima s dvije nekretnine u vlasništvu ili novinarima koji prepisuju ono što im se pošalje da napišu.

Isto tako, ponekad je ključan uvjet za dobivanje gradskog stana posjedovanje sisa i neposjedovanje morala.

7. Matematika… HDZ matematika!

Od svake sagrađene zgrade, posađenog drveta ili kružnog toka, tvojih je 10 %, tvome mentoru pripada 20 %, a minimalno 30 % ide u „crni fond“ za dobrobit zajednice… Hrvatske demokratske zajednice!

Te novce će neki Josip iz Otoka ili njegov imenjak iz Tordinaca odnijeti u crnoj torbi u središnjicu HDZ-a… Crni novac u crnoj torbi za crne namjene.

Obavezna rečenica u prigodama gdje se reže neka vrpca je, recimo, „dao sam 40.000 eura za asvaltiranje ulice u Maloj Bosni“, iako u životu za ičiju dobrobit nisi potrošio dvije kune iz vlastitog džepa.

Kad vidite ovog čovjeka na ulici, slobodno mu viknite: „JUDO!!!“ Počasni je predsjednik Judo kluba „Vinkovci“, pa zato…

6. Službena kartica

Službenom karticom ćeš plaćati sve krkanluke i proslave koje se imalo tiču tvog resora, a pogotovo privatne zabave, krizmu za maloga i proslavu godišnjice brigade u kojoj te se, doduše, nitko ne sjeća, ali tvoj se izmišljeni ratni put ne dovodi u pitanje, čak imaš i ranjavanje kad si se okliznuo pred trgovinom dok si krao boje i lakove.

Uživaš i pripadajuću mirovinu, naravno.

Sudbina grada/općine/države je u tvojim, do lakata od janjetine masnim, rukama, a protekom vremena, konzumirajući ogromne količine svinja, počinješ sličiti jednoj.

5. Dobivanje poslova

Bilo da se radi o projektiranju, građevinskim radovima ili tek običnom cateringu, bitnije od kvalitete i cijene je plava boja tvoje iskaznice.

Dobit ćeš pravovremene dojave o javnim natječajima i visinama drugih ponuda, jedino ćeš morati dio zarade donirati u humanitarne svrhe, obiteljima onih hadezeovaca koji su ti sredili posao.

Šifra: „Koliki je moj deo?“

4. Seksualni život

Dok nisi ušao u stranku, vrhunac seksualnog života ti je bio poljubac u obraz s Irenom iz 8. b dok ste na njenom rođošu igrali „fantoma“, a od kasnijih dostignuća, poznat si kao jedna od tri osobe koja je pogledala čitav Pornhub.

Ništa ne vlaži gaćice lokalnih glupača kao službeni Passat, fake parfem Versache dobiven kao mito i galamljenje na mobitel „Znaš ti ‘ko sam ja!? Može biti sto puta park prirode, ja ću vikendicu sagradit“!

A još kad ih zatrpaš poklonima kupljenim službenom karticom (vidi točku 7.), gaćice padaju dok si rek’o “Šeks“!

3. Imunitet od zatvora

Kao u Monopolyju, članska kartica ti vrijedi i za izlazak iz zatvora ili, još bolje, za neodlazak u isti.

Sudski procesi traju ti poput Lukine karijere (toliko dugo, ne toliko uspješno!), a završe kako i kada odluče oni.

Neka vas ne zavaraju pojedine predstave za javnost, padanje nekih pijuna i dimne zavjese, istina je jednostavna: ako si u HDZ-u, zakon ti uglavnom ne može ništa!

Ili još preciznije: zakon ti NE ŽELI ništa!

NAPOMENA: Ova fotografija je sasvim slučajno tu i nema veze s tekstom.

2. Laganje

Laganje u politici nije nemoralno, dapače, poželjno je.

Ako si dovoljno visoku u hijerarhiji sekte, ti više ne lažeš, to se sad zove “zaobilaženje istine“, „politički rječnik“ i „ja ne lažem, samo nekad ne govorim istinu“.

Bivši gradonačelnik i saborski zastupnik, sadašnji župan i, koliko smo mi Hrvati glupi, vjerojatno budući ministar nečega Ivan Bosančić, ovu je točku doveo do savršenstva tako da, kad ga danas vidite da otvara usta, možete biti sigurni da: ili laže ili ne govori istinu.

Podatak koji ti nikada neće trebati:

hadezeovci lažiraju i dječju potragu za uskrsnim jajima u parku.

1. Osobna korist

Iako se sve gore nabrojano može sažeti u ovoj Točki 1., nije na izmet ponoviti:

u ovu nakupinu lažljivaca, muktaroša i spletkara već od sredine devedesetih se učlanjuju samo oni koji žele nešto ušićariti, ukrasti ili zavrnuti!

Za kraj vam nudim jedan izazov:

osobi koja mi imenuje poštenog, karakternog i moralnog člana Hrvatske demokratske zajednice, plaćam večeru za dvoje u vinkovačkom restoranu po izboru.

Za razliku od junaka ove kolumne, večeru plaćam iz vlastitog džepa.

Mjesto za skupljanje smeća.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.