✍️ Ivan Grigić – Šinko
– Ako tko zaslužuje ovakvu posvetu, On zaslužuje! – uglas odgovara petnaestak momaka, redom Ultrasa, naoružanih kistovima , četkama, projektorom, bojama… I pivom.
Shvatio sam svu glupost mog pitanja („ Je l’ to pravite Bartola?“), ali već je bilo kasno…
Odlično pozicioniran na zidu Poljoprivredne škole, na tromeđi Cibin stadion–Tenis klub– Glazbena škola, izgleda impresivno, izazivajući znatiželju, divljenje i emocije.
Najteži dio posla, crtanje lica, ne obavljaju momci, nego dvije Andreje (ili Andree?), a one, što je vrlo neobično za žene, nisu bile od puno riječi:
– Ultrasi su zamolili, svidjela nam se ideja i drago nam je da smo dio ove priče.
Uz standardne stvari koje krase ovakva remek-djela (lik, ime, godine…), muralom dominira citat „Samo Cibalia“, što dečki s oduševljenjem objašnjavaju:
– Voditelj jednog podcasta upitao je Mladena, za većinu ljudi uobičajeno pitanje, “Hajduk ili Dinamo?“, s obzirom na to da je igrao za oba kluba. Bakijev odgovor je ušao u usmenu predaju, a sada ga možete pročitati i na zidu!
Otvaranje murala biti će za koji dan, u nazočnosti obitelji Bartolović, svih kategorija Cibalijinih nogometaša, navijača, simpatizera i, kako se voli reći u ovakvim situacijama, „svih ljudi dobre volje“.
A kad bi me slučajni prolaznik, diveći se ovom djelu, upitao „tko je bio Mladen Bartolović?“, za objašnjenje bi bilo dovoljno samo nekoliko riječi jer…
…postoje nogometaši koji svojim igrama natjeraju gledatelje da ih obožavaju…
…ima i onih koji odnosom prema grbu i dresu zasluže mjesto u vječnosti među klupskim ikonama…
…posebni su i ljudi koji se svojim djelima doživotno tetoviraju u srca navijača…
…ali su iznimno rijetki oni koji objedine sve to.
E, vidite, to vam je Bartol!
