✍️ Ante JUKIĆ
Ljudi vole donositi dobre vijesti drugima. Loše pogotovo. Kao da je čovjek ponosan kad ima ekskluzivu, osjeća se važnim. Znam ih koji su toliko nestrpljivi, pa te odmah s vrata dočekaju najsvježijim aktualnostima. I to prvenstveno lošim. Non-stop su na internetu, gutaju sve na što naiđu.
„Jesi čuo ovo što je u Zagrebu bilo? Neki lik navodno ubio…“
„Baš bilo na vijestima. U Americi se neki lik zabio autom…“
„Znaš što ima novog? U Turskoj eksplodirao auto, navodno…“
„U Indiji poplava odnijela…“
„Znaš od susjedove šogorice sestru? E, njezina punica navodno ima rak…“
I tako unedogled. Ubilo, ukralo, uništilo… Potres, poplava, eksplozija.. Tragedija, katastrofa, nesreća, bolest… U Zagrebu, Parizu, Americi, Kini, na Madagaskaru…
Takve priče siječem odmah u korijenu, prije nego se dotični razvežu:
„Ne znam i ne zanima me. Ni tko je koga ubio u Americi, ni koliko je ljudi poginulo u iskakanju vlaka u Japanu, ni razmjeri potresa u Čileu, ni zdravstveno stanje punca susjedovog kuma. Ako je nešto loše, ne tiče se mene ili bližnjih i nikakvu pouku ne mogu izvući iz toga, nemoj mi govoriti. A pogotovo ako je navodno. Pričaj nešto drugo.“
I tu razgovor uglavnom prestaje, više nemaju što reći.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.