✍️ Ante JUKIĆ
Gledam ovo i baš mi je neugodno, osjećam golemo susramlje. Kud i inače nismo baš narod od previše rada, nego smo još izmislili i ovaj besmisleni praznik. Ili, ‘ajde, nismo baš izmislili, prihvatili smo ga od drugih. A zna se koja ideologija stoji iza njega. Mislim ono, sindikati, prosvjedi, drugovi, masovna društvena okupljanja… Tko ima imalo soli u glavi, sve mu je jasno. Uostalom, hrvatski je ‘svibanj’, čim netko kaže ‘maj’, znam koliko je sati. I ne samo što iz čistog mira ne radimo, nego smo toliko bahati i sebični, pa očekujemo još i besplatni grah, roštilj, piće i što sve ne. Ma, vidi ti gospode, i ja bih tako. Ali, mora u ovoj državi netko i raditi.
Sad ću vam dokazati koliko je sve ovo glupo. Dakle, ne radi se o mom mišljenju, nego činjenicama, matematički dokazanim. Zanemarit ću čak i to da u Hrvatskoj dobar dio ljudi ionako ne radi, te sretnike izuzet ćemo iz analize. Zažmirit ću i na godišnje odmore i bolovanja. Pravimo se nakratko da svi imaju posao, s onim klasičnim radnim vremenom, pet dana tjedno po osam sati, vikendi slobodno. Realno, radi se manje, ali dobro.
Pogledajte sad ovo! Godina ima 365 dana. Ako radimo 7 i pol sati dnevno (pola sata je pauza, moramo biti pošteni i priznati), a dan ima 24 sata, to znači da svakog dana ne radimo 16 i pol sati. Kad se to preračuna u dane na bazi godine, dobit ćemo, okvirno, 250 dana. Nadalje, godina ima 52 tjedna, što nas dovodi do 104 dana vikenda, kad se također ne radi. Sumirajmo sad, od 365 dana u godini, imamo onih gore izračunatih 250 i još ova 104 dana vikenda. Što nas jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja (365-250-104) dovodi do brojke od samo 11 dana rada u godini.
No, kao što kažu one reklame za noževe, ni to nije sve, idemo mi i dalje. U Hrvatskoj, bez ovog nakaradnog, imamo desetak neradnih blagdana i praznika. Oduzmemo li njih od ovih 11 dana, što ćemo dobiti? Dragi moji, dobili smo taj jedan jedini dan u godini koji bi trebali raditi. I umjesto da se pokrijemo ušima, mi i njega proglasimo neradnim. Kakva sebičnost, kakva nezahvalnost. Još samo čekam da i 2. svibnja bude neradni dan, jer treba se čovjek i oporaviti od tog besposličarenja, roštiljanja i grahijada.
A, pazite, kao što sam već rekao, uopće nisam u obzir uzimao godišnje odmore i bolovanja koja tako rado, uglavnom bespotrebno, koristimo. I onda, kako bi apsurd bio potpun, nakon takvog cjeloživotnog nerada još se imamo obraza žaliti na male mirovine.
Eto, zato mi je muka od ovog dana i zato ga ignoriram. Ništa roštilj, ništa grah, ništa ljenčarenje, za mene je to radni dan kao i svaki drugi. I da, ako već hoćete znati, pravilno je 1. majA, a ne 1. maj. Kad su nam već mrski rad, sveti Josip i svibanj, trebali bi barem poštovati gramatiku…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.