PIŠE: Mladen KEVO
Prvo da vam ispričam jednu istinitu priču o Hadezeovim Potemkinovim selima, o svim našim Baron Minhauzenima i Ostap Benderima. Kao direktora VTV-a 1997. pozvala me dva dioničara (inače poznati i dokazani VK poduzetnici Andrijanić i Matozan) da prisustvujem `montiranju Mercedesovih autobusa` u Tvornici Autobusa Zagreb, koju je `kupio` (crvenom Interpolovom tjeralicom) međunarodno dokazani poduzetnik Ivan Radošević. Naravno, meni poziv reda radi, ali zato TV ekipa da snimi reportažu o tome.
Naivan, kakav jesam, uđem u jednu realsocijalističku halu očekujući fazu montaže Mercedesovih autobusa u kojoj su sjedala već u busu, a Mercedesov motor u kućištu za motore. Unutra polumrak, nešto bljeska, prepoznam plamen aparata za varenje i vidim kako par radnika vari čelične profile u grubi kostur nečeg što bi uz puno mašte jednom moglo biti autobus. Da skratim. Jedan od njih mi se povjerio; nas doveli i rekli nam da malo varimo dok ne odete… Kako tada, tako i danas. Znate onu `to tako u nas`!
To za uvod. A sad idemo na posao. Deset godina vladanja AP-a obilježilo je stotine obećanja tipa `mi ćemo ovo ili ono`, cifre su bivale sve veće, obećanja sve nevjerojatnija, samo konkretnih rezultata nema. Ima inflacije od 5,8 %! Država više ne funkcionira unutar gabarita realnih mogućnosti, nego kao politički super market PR iluzija i tzv. velikih projekata koji će nas kao preporoditi i unaprijediti. Tri `obećanje ludom radovanje` – predstavljeni kao `projekti od strateškog nacionalnog interesa` – izdvajaju se.
Prvi. Kupovina INE, pompozno najavljena na Božić 2016. godine, pravi je primjer Plenkovićevih mjehura od sapunice, javnih obećanja koja nikad nisu ispunjena, ali su u trenutku najave postigla značajan politički efekt, ono `naš Premijer misli ozbiljno`. Deset godina kasnije situacija je takva da plaćamo dodatnih 280 milijuna $ kamata MOL-u zbog izgubljene arbitraže, a dokumenti koje je preko Nacionala objavio Vladin bivši revizor Hrvoje Zgombić nalažu otvaranje direktne kaznene odgovornosti AP-a oko INE.
Drugi. Sjećate se Projekta Slavonija; Plenkovićeve najdraže ministrice, koju je označio `izuzetno sposobnom`, a trenutno `hekla` one zidnjake `Kuharice skuhaj ručak fino – pa ćeš dobit novaca za kino`. Gdje? Ah, gdje, sve bi vi da znate. Sjećate se milijarda kuna koje su poput ubacivanja lopata šljunka u mješalicu trpali; 8 milijardi, 12 milijardi, 19 milijardi… Rezultat? Propalo 9.500 OPG-ova, iseljeno još 90 tisuća ljudi, baj Mata iz Rokovci crveni luk, mlijeko u prahu, mahune i carsko meso lovi po akcijama u Lidlu.
Treći. Glavni su likovi: neizostavni AP, selfuša posvuduša Koli Nacionale, Livnjak Jako Andabak i Američki proizvođač šlaga za sladoled?! Što bi tu moglo poći krivo? Tvrtka koja ima promet od 5 milijardi $, njena dobit čak ni sa stopom profita od 10 % ne prelazi 500 milijuna dolara, tvrtka koja nije ni izlistana na burzi i još nama `tupavim Hrvatima` nastoje uvalit laž `kako je to prednost` – ta tvrtka realizirat će investiciju – stotinu puta veću od vlastitih financijskih mogućnosti? Što bi tu moglo poći krivo?
Tri dana prije summita Inicijative triju mora u Dubrovniku pompozno najavljen Data centar nadmašuje za dvadeset puta sve dosad što je najavljivano kao `strateška investicija` ili `mega projekt koji će transformirati RH`. Sam iznos od 50 milijardi $ zvuči gotovo nebulozno, predstavlja pola BDP-a države i za deset milijardi eura veći je od državnog proračuna RH za 2026. godinu. Za njegovu realizaciju treba struje toliko koliko troši Zagreb, vode koliko troši Split, a toplinom od pregrijavanja može se grijati Rijeka.
Zagreb inače troši 30 % struje u državi, a čak trećinu struje Hrvatska inače uvozi?! No, koji su stvarni benefiti ove investicije za Hrvatsku? Govori se o `3 tisuće radnih mjesta u fazi realizacije i još 6 tisuća posredno`. Nesumnjivo da bi na razini godine dana to bili novi poslovi za hrvatske tvrtke Končar i Dalekovod. Ali, 99 % vrijednosti ove investicije su čipovi zadnje generacije koji će biti dopremljeni iz SAD ili s Tajvana. Jedan posto od 50 milijardi je 500 milijuna dolara i to su neki gabariti mogućih efekata.
U samom Data centru na zaštiti objekta i održavanju radit će stotinjak inženjera, informatičara i zaštitara. I? I to je sve. Što konkretno gospodarski RH ovim dobiva? Ništa posebno. Projekt, za koji iz ekoloških ili geopolitičkih razloga – suglasnost nisu dale neke druge EU države – realizirat će se u Hrvatskoj. Andabak će zemljište koje je kupio po cijeni od 50 centi po m2, kapitalizirati za 50 eura po m2. Bravo Livnjak, to je `poso`, i djed koji se bavio preprodajom stoke bio bi na te ponosan. Rimac i Dalić – učite!
Za koga će raditi centar misterij je i najčuvanija tajna projekta. A potpunu nevjericu izaziva sljedeće. Projekt realizira tvrtka koja se inače bavi proizvodnjom šlaga za sladoled i nizom pekarskih i slastičarskih proizvoda, baze za pizzu, gotova jela i druge prehrambene proizvode koji se koriste u restoranima i lancima brze prehrane diljem svijeta… Pa, kakve to veze ima s umjetnom inteligencijom i Data centrima? Ja vas pitam! Još nešto zvuči bizarno. Tvrtki neizlistanoj na burzi netko će dati 50 milijardi dolara???
Koji su to instrumenti osiguranja temeljem kojih će biti odobrene kreditne linije? Na što će kreditori upisati hipoteku, možda na polovinu države New York – u čijem gradu Buffalu je sjedište tvrtke? Zamislite da se načelniku neke naše općine pojavi slastičar iz mjesta i kaže mu: znaš, ti ćeš mi dati zemljište i ishoditi sve potrebne dozvole, a ja ću u tvojoj općini izgraditi Data centar s umjetnom inteligencijom vrijedan milijun eura. Načelnik bi ga izbacio iz ureda. I iz slastičarne. Ovo je to, SAMO na razini Hrvatske.
Završno. Najvažniji je politički kontekst ove investicije. U trenutku objave, par dana prije summita Inicijative triju mora u Dubrovniku – hrvatski `konzervativci` u Zagrebu organizirali su skandalozan skup s kartom Bosne i Hercegovine na koju je vraćena Herceg Bosna a na kojem je glavni gost bio jedan od ideologa MAGA pokreta, uz kardinala Puljića, Bartulicu, Miletića, Grmoju, Ninu Raspudića. Dok je Marija Raspudić `na poziv State Departmenta` bila u hotelu u kojem je izvršen pokušaj atentata na Trumpa…
Na djelu je ovo. MAGA ulazi u Hrvatsku na široka vrata. I traje utrka između hrvatskih Desničara i HDZ-a tko će ju uvesti i tko će njenu naklonost trajno zadobiti. Dok Trumpova administracija, nakon pada Orbana, po državama Istočne Evrope politički `lešinari` za novim osloncima, i propagatorima njihovih križarskih ratova Bijelih Kršćana – u državama poput Plenkovićeve Hrvatske, Janšine Slovenije, Bugarske nakon nedavnih izbora, Češke, Slovačke i Poljske – tražeći svoje nove ideološke filijale u Evropi.
HDZ i Plenković u to su se svesrdno uključili. Trumpova Amerika, najgori SAD u posljednjih 250 godina od vremena njihova nastanka, sustav s otvorenim elementima fašizma, na čelu s osobom za koju su za `The Atlantic` najbliži suradnici prekjučer potvrdili kako Trumpovo stanje uma obilježava `Baš me briga, ionako ću umrijeti, najmoćnija sam osoba koja je ikada živjela`, tu MAGA Ameriku – HDZ i AP vide kao novu priliku, koja će im uvozom i promocijom MAGA ideologije – omogućiti još jedan mandat. To je igra.
U toj funkciji je i cijela ova jeftina predstava: s Inicijativom tri mora, Data centrom od 50 milijardi dolara i američkim ministrom energetike koji nas iz Dubrovnika straši kako su `Dubrovnik i Hrvatska u dometu iranskih dalekometnih projektila`?! Pa, ako se realizira američki Data centar u Topuskom vrijedan 50 milijardi $, Iranskoj Revolucionarnoj Gardi – RH bit će – prioritetna meta u Evropi. Hrvatska se nalazi u najopasnijem političkom trenutku od svog osamostaljenja. Ovo je opasno – idemo prema pogibeljnom.
`Paunoviću, zajebat ćeš me! Ma, neću druže poručniče.`, čuveni je dijalog u filmu `Karaula` gdje u maloj kasarni kraj Ohridskog jezera, uza samu jugoslavensko-albansku granicu, vojnik Ljuba (Sergej Trifunović) želeći da ga izbace iz JNA, poručniku Pašiću (Emir Hadžihafizbegović) koji sanja prekomandu u neki veći grad – izlaže ideju da bi povodom Dana mladosti za druga Tita trčao od karaule na granici do Beograda. U trenutku kad TV treba prenosit sve uživo, vojnik otkaže i poručniku propadne prekomanda.
E, isto tako događa se nama. Hrvatska je Poručnik Pašić koji sanja premještaj u neko civiliziranije okružje. AP je vojnik Paunović, onaj koji (iako od oca rezervnog majora JNA – vojske nije vidio zbog anemije) će RH preveslati. S tim što je Paunović preveslao Pašića samo jednom i ovaj će posljedice trpjeti godinama. Dok su AP i HDZ Hrvatsku preveslali x puta, posljedice trpimo mi i naša djeca, osjećat će ih i unuci. Epigram R. Kiplinga glasi: `Ako itko pita zašto smo umrli, recite im: zato što su naši očevi lagali`!
P. S. Kako biste uopće shvatili nebulozne razmjere o 50 milijardi $ koje da će netko uložiti u Hrvatsku, uzmite u obzir ovaj primjer. Kinezi su upravo izgradili najveću umjetnu rijeku na svijetu, spas za 185 milijuna ljudi. Projekt povezuje četiri riječna sliva, koštao je 79 milijardi američkih dolara, proteže se na 2.700 kilometara kanala, tunela i akvadukata koji su već prenijeli 76,7 milijardi m3 vode iz vlažnog juga u sušni sjever Kine, transformirajući vodnu kartu cijele zemlje. Dakle sa 79 milijardi $ promijenjena je vodna karta Kine, zemlje od 1,4 milijardi stanovnika s neograničenim financijskim resursima. Za Kineze je investiranje 79 milijardi $ bio krupan zalogaj, a realizirali su ga u fazama, za 23 godine. Hadezeova Vlada je, sitnica prava, nagovorila američkog proizvođača šlaga da uloži 50 milijardi dolara u Data centar snage 1 GigaWAta (snaga nuklearke Krško je 0,69 GigaWata), i to u godinu dana? S efektom da će iz pustog mjesta Pecka na Banovini raseliti sve četiri obitelji… Znam kako vam je sve ovo mučno i za pratiti, ali, kao Građani, Nacija i Država – `s takvima imamo posla`.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.