✍️ Ante JUKIĆ
Gledajući nastup Nebeskoplavih protiv lidera prvenstva i vjerojatnog budućeg prvoligaša, čovjek je mogao doći samo do jednog zaključka. Najbolja momčad lige nije Rudeš, nego – Hrvace.
No, na stranu sad Cibalijine muke s ovim dalmatinskim klubom, na stranu i te priče s licen(cij)om, meni je nešto drugo zanimljivo. Uoči gostovanja u Rudešu mnogi su spremili ražanj i pripremili poslanice, ostalo je samo objaviti ih nakon što Zagrepčani definitivno zaključe sezonu, i svoju i našu. Čak bih rekao kako su se potajno nadali i nekakvom debaklu, a takve želje dodatno su se rasplamsale ranim pogotkom Rudeša. I onda – šok! Cibalia je okrenula i zadržala barem minimalne šanse za osvajanje prvog mjesta. Ne i plasman u elitni rang, što je klub i službeno objavio.
I tako su ponovno na štih došli ‘realni’ i ‘objektivni’ navijači, kojima se jezik razveže kad Cibalia izgubi, ali su nekako sramežljivi i suzdržani kad pobjeđuje. Tad ni traga, ni glasa od njih. Oni će to objasniti svojom razboritošću i oprezom uslijed svih iskustava i svega kroz što vinkovačka Stara dama prolazi posljednjih godina. Za razliku od naivnih navijača kojima je srce puno zbog svake pobjede, ovi ‘realni’ i ‘objektivni’ ne dozvoljavaju pristup euforiji. Kad su svi sretni, oni su tu kako bi puk upozorili na opasnost koja dolazi. Ukratko, kad se gubi – loše je samo po sebi; kad se pobjeđuje – loše je jer se time samo skreće pozornost s pravih problema. Možda bi onda ‘iks’ u svakoj utakmici bio najbolja solucija.
Dozvoljavam da i oni iskreno vole Cibaliju, ali meni se ipak čini kako je ta ljubav s figom u džepu. Više nego što vole klub, oni ne vole neke druge stvari i ljude, pa im Cibalia super dođe kao most preko kojeg mogu izraziti svoje ogorčenje i frustracije.
Nije problem u kritikama, dapače, one su poželjne. A kad je Cibalia u pitanju, njih se, nažalost, može naći more. Ali, ima nešto u tonu, ima nešto u trenutku, ima nešto u namjerama. Možda na prvu nije lako, no dovoljno je malo iskustva kako bi se uočila razlika između iskrene kritike onog kome je stalo i pljuvanja onog koji glumi nekakvu objektivnost. Pa krene od Cibalije, a završi na nekim sasvim desetim stvarima.
Cijela ova sezona protekla je u ritmu toplo-hladno. Nekoliko vezanih pobjeda, javi se euforija, pa se ovi objektivni sakriju i šute. Onda nekoliko poraza, konkurencija odmagli na osjetnu prednost, i eto njih. Kako bi samo drhtali ova dva tjedna da nije bilo problema s licencijom, bojim se i pomisliti. Umrli bi od straha da se možda ipak sve poklopi i da Cibalia na kraju nekako završi prva. Pa da u vodu padnu sve njihove objektivne prognoze i analize. Ovako su mirni. Čak i kad bi se dogodio takav rasplet, ‘papira’ nema, u elitu svakako ne možemo.
I tako ponovno mogu, kao, kritizirati i objašnjavati, a zapravo pljuvati i širiti svoje frustracije.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.