Na današnji dan prije točno 27 godina – 30. svibnja 1999. – u Zagrebu je odigran finalni ogled nogometnog Kupa Hrvatske između Cibalije i Osijeka. Dotična utakmica i danas se smatra jednom od najkontroverznijih utakmica u povijesti hrvatskog nogometa.
Trener Cibalije Srećko Lušić na maksimirski travnjak je tada, podsjećamo, izveo sljedeću postavu: Ibrahimović, Andričević, Bognar, Ravlić, Bogdan, Jurić, G. Meštrović, Raić-Sudar, Jurčec, Maroslavac i Bošnjak.
Utakmica je zauvijek ostala obilježena nizom intrigantnih, spornih i ključnih trenutaka. Sve je počelo u 3. minuti kada je Miralem Ibrahimović obranio kazneni udarac Bakiru Bešireviću. U 30. minuti mreža se (za)tresla na drugoj strani igrališta; Cibalia je povela nakon kornera pogotkom Jure Jurića.
Prekretnica susreta, međutim, dogodila se u 50. minuti kada je Darko Raić-Sudar isključen zbog drugog žutog kartona, a u 67. minuti teren je napustio i Ivica Ravlić, također zbog crvenog kartona.
Osijek je u nakon isteka 90. minute preko Dumitrua Mitu izjednačio, a u 7. minuti produžetka Davor Lasić zabio je pobjednički pogodak za konačnih 1:2 i osječki trofej.
Nakon utakmice, Cibalijini igrači i stručni stožer teško su prihvatili ishod.
– Činjenica jest kako je moje isključenje prelomilo utakmicu. Ni sad ne znam zašto sam dobio crveni karton, Sinovčić mi je dao dva žuta u pet sekundi. Kunem se, nakon prvog žutog nisam mu se uopće obratio.
Namještao sam kopačke, a čovjek se okrenuo i dao mi je drugi žuti. Da smo pobijedili, nitko se toga više ne bi sjećao, ali nažalost… U nogometu sam kao igrač, trener i sportski djelatnik prošao mnogo toga, ali taj finale Kupa neću nikada zaboraviti i preboljeti. Cijelom gradu su ukrali snove – prisnažio je Raić-Sudar, tada inače Osijekov igrač ustupljen Cibaliji (!?), danas sportski direktor Rijeke.
Nakon utakmice Nebeskoplavi nisu željeli otići po srebrne medalje kod tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Na inzistiranje nedavno preminulog Bože Galića, tadašnjeg klupskog predsjednika, koji ih je preklinjao da ne rade još veći skandal ipak su, s knedlom u grlu i suznih očiju, otišli po njih…
O dotičnoj utakmici DORH je čak pokrenuo istragu koja, međutim, nikada nije završena. Kao što Reno Sinovčić više nikada nije sudio u Vinkovcima. Baš nikakva utjeha…