✍️ Ante JUKIĆ
Ove godine imali smo nešto raniji Uskrs, pa je i Presveto Srce Isusovo stiglo ranije. Ova svetkovina, naime, jedna je od onih koja nije vezana za datum, nego za dan. Uvijek se obilježava trećeg petka nakon Duhova, prvog po Tijelovu. Utjecanje Srcu Isusovu duboko je ukorijenjeno u tradiciji Katoličke Crkve. Osim slavljenja same današnje svetkovine, vjernici rado vrše i pobožnost devet prvih petaka, ali i općenito posebno obilježavaju svaki prvi petak u mjesecu. Dan je to koji ima posebno značenje za Crkvu. U petak je Krist umro na križu, tog je dana koplje probolo njegovo srce iz kojeg su, po evanđelju, potekli krv i voda.
Nema puno župa posvećenih Presvetom Srcu Isusovu. U cijeloj Slavoniji i Baranji tek su tri, na krajnjem Istoku samo jedna, i tu upravo kod nas u Vinkovcima. Župa na Lapovcima, koja dijelom grli Vrtno naselje i Borince, po svom je osnivanju nosila ime Svih svetih, no taj datum nikad nije do kraja zaživio kao crkveni god, budući da se slavlja teško uklapaju u njegovu simboliku. Zbog toga je na prijedlog tadašnjeg župnika Roberta Farkaša – i uz suglasnost biskupa Marina Srakića – došlo do promjene, te od 2000. godine župa nosi ovo aktualno ime.
Još devedesetih godina prošlog stoljeća pristupilo se izradi planova i projekata za izgradnju župne crkve, no evo 2026. je godina, prošlo je već četvrt stoljeća otkad se utječu Presvetom Srcu Isusovu, a Lapovčani su i dalje ‘podstanari’. Crkva se i dalje nalazi u prostoru nekadašnje kotlovnice pokraj prvog nebodera, dok je na ledini koja je prvotno bila predviđena za nju nedavno niknuo jedan drugi hram. I nije jedini. Na Lapovcima se u posljednje vrijeme užurbano radi, mnogo je sadržaja koji pozivaju ljude.
Kako se kaže, sve se događa s razlogom. Čovjek sanja, Bog ostvaruje. Dočekat će i Lapovci jednog dana svoju reprezentativnu župnu crkvu, ali ne treba to biti opsesija. Župu ipak prije svega čine njezini vjernici i njihov duh, a on je ovdje posebno izražen. Ima ova današnja crkva kod nebodera neku posebnu, obiteljsku crtu, ugodno se čovjek osjeća u tom okruženju. Što i nije čudno, jer ipak se radi o nekadašnjoj kotlovnici. Koja se nekad brinula samo za tijelo, a sad grije i dušu, baš kao i Presveto Srce Isusovo. To je toplina koju ovi moderni hramovi nikad neće imati…