Lucidni Tin Radić napisao je: `Logika stožera je besprijekorna: dok pobjeđujemo na penale, to je Božja volja, hrvatski gen i poniznost. Onog trena kada nas netko razbije jer nas je taktički pročitao u dvanaestoj sekundi utakmice, onda “nećemo raditi dramu, moramo ostati ponizni i podržati dečke”. Svaki pokušaj analize proglašava se “unošenjem nemira”, a svaki novinar ili navijač koji pita ‘oprostite, a zašto mi nemamo udarac u okvir vrata u 90 minuta?’ automatski biva proglašen neprijateljem naroda.
Ne, gospodo. Ljudi koji po forumima i društvenim mrežama pišu detaljne taktičke analize i čupaju kosu ne mrze reprezentaciju. Oni je vole vjerojatno i više od vas koji od nje živite. Ova “repstacija” je pročitana knjiga. Zlatko Dalić je napravio povijesne stvari i na tome mu treba reći hvala, uručiti mu plaketu i pustiti ga da u miru drži motivacijske govore po korporativnim team buildinzima ili čime se već po Zagorskim kletima misli baviti, jer veliki klub sigurno neće preuzeti.
Dalić čitav nacionalni nogomet drži kao taoca vlastitog ega, u čiji kult se ne smije taknuti: HTV-ovi “stručni komentatori” o Daliću govore sa strahom s kakvim voditelji njihova Dnevnika govore o Plenkoviću. Ne usuđuju se prokomentirati niti jednu njegovu očiglednu idiotariju bez da se brže-bolje ograde sa šupljim i kukavičkim “izbornik zna najbolje”. Nitko u HNS-u ne usudi se reći “izborniče, ovo više ne ide”. A ne zna i ne ide. Ovo poglavlje je pročitano, vrijeme je da otvorimo novo.`, kraj citata.
30-ak sati prije utakmice ja pišem: Ispadamo i to može biti dobra vijest za Hrvatsku. Kako ispadamo? Pa, tako, lijepo. Ili ružno. Kako god vam više paše. Ali kako možeš to napisati unaprijed? Mogu, jer se vidi iz aviona. I jer ne pristajem biti dio te zaslijepljene gomile, koja se za nabijanje lopte i za to kako su naša švercanja u nokaut fazama, na penale i uz krajnje povoljan raspored – dokaz nekakve naše `ingenioznosti` ali i `ukupne uspješnosti Hrvata kao Nacije i Hrvatske kao Države`. To vam je uvalio HDZ i živite s tim.
Ja sam od onih kojima to ne pada na pamet. Ali, ali, ali `ti si nacionalni izdajica`. Ne. Ja sam nacionalni svjetionik, čija biste svjetla u formi horde, pod okriljem mraka – htjeli porazbijati. Vi koji to slijedite ste blago rečeno `popušili jedan mit`, a ja sam razbijač nacionalnih mitova. Portugal će Hrvatsku nadigrati i izbaciti. Kraj priče. Kraj reprezentativne karijere za Ronalda mogao bi biti na sljedećoj utakmici Portugala – protiv Španjolske. A u petak ujutro kraj je reprezentativne karijere za Luku Modrića.
I tu završava hrvatska verzija reklame za Mastercard: `Neke se stvari ne mogu kupiti novcem… Za sve ostalo – tu je Luka Modrić`. Vrijeme je da se Luka oprosti sam sa sobom i svojom briljantnom karijerom jednog od najboljih veznih igrača koje je svijet ikad imao. I vrijeme je da svoju neuspješnost Hrvatska prestane skrivati iza Modrićeve uspješnosti. I vrijeme je da se kao utješna nagrada našoj djeci počne tražiti nekog novog Modrića. A ovu `djecu` od 30, 40, 50, 60 i više godina da se napokon razbudi.
`Kad prođemo Portugal, onda ćemo pričati što dalje`, izjavio je prije par dana Zlatko Dalić. A hoćemo li pričati što dalje kad ne prođemo Portugal?! Talijan Ancelotti trenira reprezentaciju Brazila, nakon što je trenirao Real i druge velikane. Nijemac Tuchel trenira Englesku nakon što je trenirao Bayern, Chelsea, PSG, Borussiju Dortmund i Mainz 05. Argentinac Pochettino trenira SAD nakon što je trenirao Chelsea, PSG, Tottenham, Southampton i Espanyol. Prije osam godina bili smo drugi na svijetu, a prije četiri godine treći na svijetu. Tko je nakon tog zvao Dalića za trenera?
Je li ga zvao ijedan klub iz Liga Petice? Nije. Je li ga za trenera zvao ijedan evropski klub `zapadno od Podgorice i Mostara` u čijim klubovima Budućnost i Velež je igrao Dalić? Nije. Je li ga je za trenera zvala ijedna evropska ili južnoamerička nogometna velesila, sila ili značajna nogometna nacija. Nije? Zašto? Pa zato jer se u stručnim krugovima zna kako su Ančeloti, Tuchel, Pochettino i drugi – trenerski `čarobnjaci`, a da je Dalić kao trener – zapravo prodavač populističke provincijalne magle.
Na prvu utakmicu Francuza na svjetskom prvenstvu 2026., francuski izbornik Deschamps, IZVEO JE ISTU DESETORICU, koja su odigrala zadnju utakmicu Francuza u Finalu SP protiv Argentine u Kataru 2022.?! Istu desetoricu, na istim mjestima, s istom formacijom. Uigranost. Dalić ne da nije izveo istu Desetoricu (n)ikad ni u dvije utakmice zaredom. Daliću jedino Livaković `nije mijenjao pozicije`; jedino njega nije `sa zadnjeg veznog prebacivao na lažnu devetku` pa ga `vraćao na lijevog beka`.
Svi drugi to su morali proći. Koji su se pokušali usprotiviti više nisu nastupali. Najbolji hrvatski sportski novinari i analitičari poput Babe Vange pred svaku utakmicu gataju koga će stavit. Uvijek fulaju. Njegov obrazac da najbolji igrač s prošle utakmice (Petar Sučić) za nagradu u sljedećoj leti na klupu, ušao je već u Antologiju globalnih trenerskih ludosti. Ilija Lončarević (jedan od rijetkih koji se usudi imati svoje mišljenje), mislim da je on izjavio: `Ne mogu uopće pogoditi kog će Dalić izvesti protiv Portugala`.
Pa kako bi četiri dana prije utakmice itko mogao proniknuti koju će postavu selektor izvesti, kad niti sam Dalić to neće znati – ni četrdeset minuta prije početka utakmice. Ali. Sve to moglo bi se progledati treneru koji je dva velika uspjeha ostvario prema onom načelu `i pokidan sat dvaput dnevno pokaže točno vrijeme` (stao na 11.05, te je u 11.05 pred podne i u 11.05 pred ponoć `točan`.). Sve bi se dakle u tim beskrajnim lutajućim improvizacijama moglo Daliću oprostiti. Sve, ali jedno ne.
Zlatko Dalić, svjesno i preko svake mjere civilizacijskog ukusa, sebe i Vatrene stavio je u službu putujućeg čopora Marka Perkovića Thompsona i njegove otvorene promocije Ustašluka kao najvišeg oblika nacionalnog patriotizma, čime je doslovce zatrovano nekoliko stotina tisuća mladih. Thompson i Dalić, prema nalogu AP-a i HDZ-a, odgojili su čitavu jednu generaciju Crnkošuljaša koja je nametnuta kao politički mainstream, do nivoa da kada Vatreni igraju u Crveno bijelim dresovima – to je `bez veze`.
Ali, kada se pojave u tamnoplavim s Crnim kockicama, e to je ono `za vene rezati`. Don Ante Žderić izjavio je, citiram: `Ne, Vjera ne vodi do pobjede na Svjetskom prvenstvu. Nogomet nije kompenzacija za nacionalne povijesne traume, niti sredstvo za jeftini politički populizam, Nismo najluđi, niti smo navijački hit. Ne, ni Bog ni Gospa ne navijaju za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu. Nismo nikakva odabrana nacija a nogometni izbornik nije life coach i ne treba biti to. Vratimo sport sportašima`. Don Ante – potpisujem!
Dalić osam godina uopće ne funkcionira kao selektor koji 90 % vremena troši na pripremu reprezentacije, te obilaženje i skautiranje naših igrača, u klubovima u kojima igraju, a uz put ponekad da` poneki intervju ili se pojavi na nekom javnom događaju. Dalić je Reprezentaciju sveo odnosno srozao na ono na što je Kolinda bila svela odnosno srozala funkciju Predsjednice Republike. Za razliku od nje Dalić je samo selfuša instagramuša muškog spola. I dok se ona `baca u ledenu vodu Antarktika`.
Dalić se u Imockom ili na Hipodromu (ili će krajem kolovoza u Vukovaru) baca među Za Dom Spremni crne legije novih mržnji, novih nacionalnih podjela, novih prijetnji drugima i drugačijima. Katolički jednopartijski talibanat, to što je san proustaškog klera i lopovskog HDZ-a – na realizaciji tog kocepta Hrvatske kao države – Zlatko Dalić, trener `s više sreće nego pameti`, ali zapravo svo vrijeme bezprizorni politički hohštapler – zdušno radi za vrijeme svog radnog vremena, s plaćicom od 125 tisuća eura.
I dok se u Hrvatskoj to tek treba prepoznati, u evropskim i svjetskim nogometnim i stručnim krugovima to je odavno prepoznato. Zato ga nitko u Evropi i utjecajnom nogometnom svijetu neće pozvati za trenera ni za selektora. Kad napokon ode iz Hrvatske, a otići će tek kad ga (p)otjeraju – dobit će gažu u nekom drugoligaškom Al Hilalu na Bliskom istoku ili u nekom kineskom ili korejskom klubu, koji – angažirajući njega, ne kupuje trenerskog stručnjaka, ali kupuje `ime za koje su svi čuli`.
I zato, za Početak novog početka hrvatske Reprezentacije, ali, što je daleko važnije Hrvatske kao države i nacije, u petak u ranim jutarnjim satima, kad Vitinha i društvo pokažu da su bolji i kad dvjestočetvrti put izpremiješanu momčad izbace s turnira jer će nekog profila Pongračića jednim trzajem tijela `poslati po ćevape` i potom dodati kome treba… Zato je za buđenje iz dugogodišnjeg mamurluka od Žuje i galame kako smo `jedinstveni, neponovljivi i nenadjebivi`, zato je ono što slijedi, ispadanje Vatrenih – dobro.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.