✍️ Damir BEGOVIĆ
To je sad već u sferi normalnog, ni u kojem smislu iznenađujućeg; četrdesetgodišnji gigant hrvatskog nogometa, Luka Modrić, odlučio je nastaviti svoju klupsku karijeru, produljivši ugovor s Milanom na još godinu dana.
U rujnu 2026. godine navršit će 41 godinu, a na isteku sezone, sljedećeg lipnja, imat će 41 i devet mjeseci. Bit će to dob s kojom će pokositi još cijelo snoplje rekorda, izvanserijskih i neponovljivih dosega, za antologiju. Pritom i klikabilnih, onih koji još podižu i osnažuju vidljivost, magnetski privlače zadivljene nove pratitelje…
Istini za volju, vrlo je mali, gotovo pa zanemariv uzorak onih koji Modrića doživljavaju kroz prizmu samodopadnog lovca na rekorde; Luka je za većinu istinska sportska legenda, onaj kojega ne pokreću novac, popularnost, naslovnice i lajkovi, nego iskonska, dječačka strast za nogometom. Pa ako je i tako, neka nam karijera naše ikone potraje što dulje. I do pedesete!
No, koliko god Modrićev dječački nogometni drive za nadigravanjem, nadmetanjem, pobjeđivanjem bio simpatičan, on – već neko vrijeme – skriva i jednu pomalo prijeteću komponentu; hrvatska reprezentacija postala je talac Luke Modrića! Njegovog plamtećeg žara, ambicioznosti, želje za dokazivanjem, ali i sada već nezajažljivosti, egoistične žudnje za rekordima. Da, sindrom Ronaldo prešao je na našeg Luku – a nitko ga ne može obuzdati. Traje to već godinama, još od Svjetskog prvenstva 2022. godine, kada smo svi naivno pomislili da će Luka Modrić shvatiti da je vrijeme za mirovinu.
Jer, budimo objektivni, Hrvatska je s Lukom na čelu od osvajanja svjetske bronce 2022. godine protiv velikih suparnika, na najvišoj razini SP-a, EP-a i Lige nacija, odigrala samo dvije i pol vrhunske utakmice; protiv Nizozemske u Rotterdamu (4:2, 2023.), protiv Francuske u Splitu (2:0, 2025.) i protiv Portugala u Torontu (1:2, 2026.). Na kraju 2022. godine bila je sedma na Fifinoj ljestvici, a sada je na 13. mjestu.
Luka se, dakle, nije od reprezentacije oprostio ni 2026. godine. Izbornik Slaven Bilić deklarativno će pozdraviti tu odluku, kao dugogodišnji Lukin frend, izbornik s kojim je imao najprisniji odnos (dok je LM kod Zlatka Dalića bio gazda, onaj kojega se sve pitalo) – a zapravo je Bilić molio Boga da se Luka povuče. Zašto? Pa zato što bi onda u slučaju eventualnog neuspjeha u Ligi nacija imao savršen alibi; “ostali smo preko noći bez Luke, treba nam vremena da nadomjestimo igrača koji je trajao dvadeset godina, to je ipak bio šok za sve nas…”.
A Luku Modrića Bilić bi – ruku na srce – mogao nadomjestiti sasvim bezbolno. Mnogi su primjerice mišljenja kako bi Mateo Kovačić bez nazočnosti vječitoga mentora i pratitelja Modrića zapravo prodisao, kako bi briljantni Petar Sučić dobio još veći zamah, kako bi se možda otvorio prostor i Josipu Mišiću, kako bi cijela konstrukcija momčadi dobila jednu novu moderniju, napredniju dimenziju u odnosu na onu godinama stlačenu pod autoritetom jednog nedvojbeno genija, ali i veterana; “Što će mi reći Modrić…?”.
Modrićevo umirovljenje povlači za sobom i pitanje odgovornosti; ako mu je toliko stalo do reprezentacije, ako je toliko voli i njoj prinosi žrtvu, onda bi trebao biti svjestan i biološke neumoljivosti – da “četrdeset i jedna nije nova trideset i jedna”, i da je u toj dobi zaista vrijeme za odlazak kako bi se otvorio prostor mlađima. Naprosto da Vatreni u pravom smislu riječi okrenu novo poglavlje i odbace paradigmu koja ih prati već godinama – Modrićeva reprezentacija.
Luka Modrić mogao bi objektivnije sagledati stvari i da koji put pogleda snimke utakmica Hrvatske sa Svjetskog prvenstva. U tom sveopćem siromaštvu, izuzev po jednog poluvremena protiv Gane i Portugala, Modrić se – uza sve svoje kvalitete – nije činio nezamjenjivim. Dapače, Kovačićev nastup protiv Portugala bio je ogledni primjerak gotovo do savršenstva izvedbe jednog defenzivnog veznog igrača. Budimo malo nostalgični; Kovačić je protiv Portugala u Torontu bio Modrić iz 2018. godine – trkačka, taktička i kreativna moć Zlatne lopte.
Istina, Luka Modrić imao je prema platformi Sofascore na Svjetskom prvenstvu 2026. solidnu prosječnu ocjenu 7.03, jednako kao i Petar Sučić (najbolji je bio Baturina sa 7.18), ali ona mu je u poretku svih igrača SP-a donijela plasman na tek 203. mjesto. Je li to podatak dostojan nekada najboljega igrača svijeta?
Na kraju, Luka Modrić trebao bi razmišljati o oproštaju ne samo radi općega dobra reprezentacije, nego i radi – sebe. Hrvatsku nogometnu reprezentaciju – koja je bila zaustavljena već na prvoj stepenici nokaut-faze – sljedeće jeseni u Ligi nacija čekaju po dva sudara sa svjetskim prvakom Španjolskom i brončanom Engleskom te Češkom.
Objektivno, ne dogodi li se pod Bilićem spektakularni preporod Vatrenih, naše ljubimce čeka teška borba za ostanak u elitnoj Ligi A, s neizvjesnim ishodom, u najgorem slučaju pad u Ligu B, a onda i nezavidna pozicija u ždrijebu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Zar bi to bio tajming za oproštaj najvećeg kojega smo ikada imali?