Ideš na Cibu?

„SVI KVARTOVI NA NOGE!“ Cibalia – Dinamo, 3. studenog 2007.

NAPOMENA: Ovaj tekst sadrži plasman proizvoda, 1312 riječi, 24 cenzurirane psovke, nekoliko pokušaja duhovitosti i jednu laž.

Pri pisanju ove kolumne nije ukraden niti jedan dres (eto, laž smo riješili.)

Bez obzira na vaš rod, spol, orijentaciju i rodno-spolnu orijentaciju – ako volite nogomet, a subotom popodne po stoti put gledate reprize Krv nije voda, slažete salvete ili jednostavno ne znate što biste sa sobom, imamo rješenje:

kupite godišnju kartu i dođite na Cibaliju!

Ha, čuj, ne zvuči loše, možda bi i mogao/mogla/moglo/mogli, ali moram znati malo više, šta dobivam za svoje novce?, postavlja se opravdano pitanje.

Zašto kupiti godišnju?

Neki će reći da je više razloga za NE KUPITI sezonsku i vjerojatno će biti u pravu, samo, i argumenti „ZA“ imaju svoju težinu.

Cibalia – Slaven Belupo, 27. srpnja 2008.

Smanjenje stresa, blagodati boravka na svježem zraku, druženja s istomišljenicima, općeniti utjecaj na zdravlje, „ispušni ventil“ i ostale očite motive neću ni spominjati, ali ću zato izdvojiti:

Smijeh

Čut ćete neke od najkreativnijih psovki sa ovih prostora („Sudac, mama ti je #$%&#$%&*“#$, da ti =&%#$“$“#?**# sto puta*?#“$#$*=?$# u grobu *#“$“%&%*“#“* pas &%#$“$“#?** , dabogda ti *$%#&?*“#$# za lijekove trebalo ?*%&%$%$#$#$#%*?* na tenku u Pačetinu!) i duhovitosti („Doktore, hoćete pogledati mog malog?“) da ćete sigurno razvući osmijeh do karijesa na osmici.

Ako ne vjerujete meni, pitajte Dubravka, koji inspiraciju često isprovocira upravo na Cibinom Istoku.

Dubravko Mataković s nekom izraslinom na vrh glave koja, gledajući pod određenim kutom, podsjeća na Skija. 📸 Govnar smrti osobno

Ponos

S godišnjom kartom, koja će vam ponosno u šlajboku stajati između slike gdje ste Vi i Vaši najmiliji na krizmi u Plusu i kartice PBZ, gdje ste u minusu, moći ćete izbjeći redove i gužve na blagajnama (čitaj: blagajni), kojih, nevjerovali ili da, bude svaku utakmicu…

A oni zadivljeni pogledi okoline kada ležerno zaobiđete red, pokažete komad plastike dostojanstveno kao da držite potpisan dres Tomislava Šlajfe Pavličića i prozborite, glasom ponosnijim i za oktavu višim od uobičajenog: IMAM GODIŠNJU!, nemaju cijene.

Ušteda

Da, zavidni pogledi nemaju cijene, ali godišnja ima (ovdje pogledajte)!

Ako ste član kluba i odlučite se za Tribinu Istok, za 120 eura dobivate garantiranih 15 prvenstvenih utakmica, odnosno 1.350 minuta (bez sudačkih nadoknada) što vas u konačnici izađe 0,8 centi po minuti.

Odličan je to omjer uloženog i dobivenog, s obzirom na to da sam u nekim sumnjivim austrijskim jazbinama znao ostaviti 80 eura za 4 minute, a nisam se ni približno zabavio kao na Cibi.

Kup je posebna priča.

Pomazi li nas ždrijeb pa pobijedimo u 1/16 finala, u osmini možemo izvući neki od 10 najjačih hrvatskih klubova… Ili Osijeka.

Praktičnost

Svašta možete napraviti godišnjom koja je poput osobne i može služiti za razne stvari, ako imate npr. rijetko lijepe zube, možete izčačkati komad gibanice od ručka, zimi sastrugati led sa šajbe ili je podmjestiti pod stolicu koja se klima.

Imao sam tisuću puta bolju foru sa zabranjenim supstancama, slavonskim specijalitetom i krajnje nekorektnim humorom, ali zli urednik me cenzurirao i obezvrijedio moju umjetničku slobodu.

Emocije

Ne postoji jeftiniji način za kupiti nezaboravne uspomene!

U ovo se prijelaznom roku očito više izvozilo nego uvozilo, što ne mora nužno biti loše jer…

Možda se negdje u 27. kolu na gostovanju u Zmijavcima, desetkovan ozljedama i kartonima, trener Čuljak odluči za sastav kakav vjerojatno nije viđen još od 1952. godine i utakmice protiv Šparte iz Belog Manastira.

Zipa ovo:

Marijanović – Jurković, Matić, Kelić, Rubić – Marković, Rajković, Medo, Mišić – Bartolović, Bošnjak.

Dakle, utakmicu u kojoj su svi starteri domaći igrači, a u napadu igraju Bartolović i Bošnjak siguran sam da biste pamtili duže od života!

E da, umalo zaboravih!

Prvih stotinu kupaca (znam, znam, cijeli tekst zvuči kao reklama za kremu za čukljeve) uz sve nabrojano dobivaju i ovaj komad umjetnosti koji već sada spada u najljepše dresove u 107 godišnjoj klupskoj povijesti!

Dresovi se suše na štriku ispred svlačionice svaki radni dan od 15 h. U to vrijeme gotovo nikog nema na stadionu pa vi vidite…

Eto, nabrojao sam samo neke od razloga da vjernost lokalnom klubu dignete na višu razinu, a ako vam ni to nije dovoljno, zapamtite:

odlazak na Cibaliju uvjerljivo je najbolja stvar koju možete raditi odjeveni.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.