✍️ Ante JUKIĆ
Gledam i slušam s koliko prijezira i bijesa naša ekstremna i nadasve tolerantna ljevica govori o HDZ-u, pa pomislim kako su plavi i crveni dva svijeta tako daleka, a razlike između njih nepremostive. Onda opet gledam…
Lustracija, ulazak u Europsku uniju, uvođenje eura – neke od najvažnijih tema i pitanja s kojima smo se sučelili nakon osamostaljenja. Pa mi pred oči dođu i neke druge, također važne. Referendum o izbornim promjenama, korona, Istanbulska konvencija, migranti… E, sad, što je zajedničko svim ovim temama? Pa, to da su po njima, ne bi čovjek vjerovao, dva tako različita svijeta nastupala zajedno.
Onda se sjetim i svih onih sadržaja koje ekstremna ljevica izdašno financira u gradovima gdje je na vlasti. I shvatim da ni vladajuća stranka ne škrtari kad slične stvari treba pogurati sredstvima iz državnog proračuna.
Koji je zaključak, jesu li plavi i crveni zapravo isti? Nisu, to bi bilo banaliziranje, ni jednojajčani blizanci nisu isti. No, ‘ajmo onda biti realni i zaključiti kako nisu baš ni toliko različiti. Nađu oni zajednički jezik kad to interes zahtijeva.
Kad se plave i crvene ruke (u Saboru) slože, sve se može. I Možemo! također…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.