Nogometni menadžer Andy Bara u jednom je podcastu javno govorio o izdvajanju dva posto godišnje bruto plaće nogometaša Danija Olma za Vukovar (o tome smo pisali OVDJE), uz napomenu da se u javnom prostoru pojavila informacija da je donacija španjolskog reprezentativca i člana Barcelone usmjerena prema vukovarskoj sportskoj zajednici.
Uzgred, prema konzervativnoj procjeni, vrijednost takvih izdvajanja tijekom promatranog razdoblja (riječ je o šest godina, odnosno razdoblju u kojem je Olmo bio član Red Bull Leipzig i još uvijek jest Barcelone) mogla bi dosegnuti oko 1.200.000 eura, no taj iznos nije potvrđen kao stvarno uplaćena donacija.
Kako bismo doznali više o eventualnim uplatama, iznosima i primateljima pomoći, obratili smo se samom Bari. Upitali smo ga jesu li sredstva doista izdvajana, kome su bila namijenjena i jesu li među primateljima bili vukovarski sportski klubovi i udruge.
Podsjetimo, u ranije objavljenom istraživanju Budice telefonski smo kontaktirali članice Zajednice sportskih udruga grada Vukovara. Od ukupno 57 klubova i udruga, sedam nam se nije javilo, dok nijedan od onih s kojima smo uspjeli razgovarati nije potvrdio da je tijekom posljednjih šest godina primio novac na toj osnovi (tekst je dostupan OVDJE).
Bara je odgovorio na naš upit, a njegov odgovor prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine Begoviću,
zahvaljujem Vam na upitu i interesu za ovu temu.
Prije svega, želim naglasiti kako smatram da apsolutno nije važno kome je pojedina pomoć bila upućena, niti bi smisao pomaganja trebao biti javno nabrajanje onih kojima se pomoglo.
Pomoć vukovarskoj zajednici ne podrazumijeva isključivo uplate sportskim klubovima i udrugama. Ona može biti, i jest, usmjerena i izravno prema pojedincima i obiteljima kojima je pomoć potrebna, bez posredovanja bilo kakvih institucija ili organizacija.
Osobno smatram da je upravo takav način pomaganja često najiskreniji. Ni moje osobne donacije i oblici pomoći nisu javno vidljivi, niti smatram da bi trebali biti. Ne zato što se nešto skriva, nego zato što vjerujem da se dobra djela ne čine radi javnosti, medijske pozornosti ili priznanja.
Takav pristup namjeravam zadržati i u budućnosti. Ljudi kojima se pomaže imaju pravo na svoju privatnost i dostojanstvo, a pomaganje ne bi trebalo postati predmet javnih rasprava o tome tko je, koliko, kome i zašto dao.
U trenutku kada se svaka gesta pomoći počne javno prebrojavati i opravdavati, gubi se upravo ono što bi trebalo biti njezina najveća vrijednost – iskrena želja da se nekome pomogne.
Poštujem Vaš novinarski posao i pravo javnosti na informacije, ali jednako tako vjerujem da treba poštovati privatnost ljudi kojima je pomoć namijenjena.
Na kraju, najvažnije je da pomoć dođe do onih kojima je potrebna, a ne da se o njoj govori.
Srdačan pozdrav,
Bara