Devet mjeseci priprema, tisuće kilometara na biciklu, stotine kilometara u tenisicama za trčanje i sati provedeni u bazenu. A onda, samo 13 sati prije starta, stigla je poruka koja je srušila planove; zbog olujnog nevremena Ironman u Barceloni, koji je trebao biti održan 4. listopada – otkazan je!
Za vinkovačke kineziologe Filipa Topalovića i Natašu Štabler to je bio težak udarac, ali ne i razlog da odustanu od pothvata za koji su živjeli gotovo godinu dana.
– Krahirali smo! Bili smo razočarani, katastrofa. Toliko priprema, odricanja i svega što smo uložili, a onda dobiješ mail 13 sati prije utrke. Šutke smo pokupili stvari i otišli trčati dva sata po kiši, samo da malo razbistrimo glavu – prisjeća se Filip, kojemu je u tom trenutku bilo žao svega što su Nataša i on prošli kako bi spremni dočekali utrku.
Oboje su kineziolozi, rade u srednjim školama u Vinkovcima i članovi su Atletskog kluba Aurelia. Uz svakodnevne poslovne i obiteljske obveze, mjesecima su gradili formu za jedan od najzahtjevnijih izazova izdržljivosti. U završnoj fazi priprema trenirali su i do 25 sati tjedno.
– U devet mjeseci intenzivnih priprema odvozili smo više od 7.000 kilometara biciklom, otrčali više od 2.000 kilometara i otplivali oko 350 kilometara. Nije to samo trening, nego i golemo odricanje. Sve moraš uklopiti u život, posao i obitelj – objašnjava Nataša.
Nataša je nakon otkazivanja počela razmišljati o prijavi za sljedeći Ironman, no Filip je odlučio da nema čekanja. Želio je izazov odraditi odmah, dok je forma još na vrhuncu, a mišići u tonusu. Dogovorili su se da će pokušati u prošlu nedjelju, ali kiša je ponovno pomrsila planove. Novi termin bio je srijeda, 14. listopada, a ovoga puta nije bilo odustajanja.
Startali su u 7 sati ujutro, čim se otvorio bazen. Prva etapa; 3.800 metara plivanja, odnosno 156 dužina bazena. Filipu je za to trebalo sat i pet minuta, Nataši deset minuta više.
Slijedila je tranzicija od svega pet minuta; ekspresno sušenje, presvlačenje i na bicikle! Pred njima je bilo 180 kilometara, raspoređenih u tri kruga po 60 kilometara. Ruta je vodila od Mirkovaca preko Privlake, Rokovaca, Cerne, Šiškovaca, Prkovaca, Retkovaca i Ivankova natrag u Vinkovce. I tako triput!
– Vozili smo bez okrijepe na samoj ruti, ali nas je u Vinkovcima čekala moja supruga Marija. Pripremila nam je banane, elektrolite, Coca-Colu, šećer i sve što nam je trebalo – govori Filip, ne skrivajući koliko je podrška obitelji značila u trenucima kada je tijelo već bilo dobrano načeto.
Ni nakon bicikla nije bilo predaha. Još jedna petominutna tranzicija, pa završnih 42,195 kilometara trčanja… Puni maraton!
Prvih 20 kilometara odradili su na relaciji od mosta u središtu grada do Sopota i natrag, četiri puta. Potom je slijedilo još 14 kilometara na stadionu, u krug. Namjerno su si otežali završnicu, jer nakon plivanja i 180 kilometara bicikla ni trčanje nije smjelo ostati bez pravog testa izdržljivosti.
A onda, nagrada koju nisu mogli dobiti u Barceloni.
– Na stadionu nas je dočekalo pedesetak ljudi. Navijanje, podrška, atmosfera… Ma, imali smo bolji doček nego što bismo ga imali u Barceloni! To nas je dodatno poguralo do kraja. Odustajanje uostalom ni u jednom trenutku nije bilo opcija – kaže Filip.
Filip je cijeli pothvat završio za 11 sati i 32 minute, a Nataša za 12 sati i 15 minuta. Uspjeli su odraditi sve tri discipline koje čine puni Ironman format; 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara bicikla i 42,195 kilometara trčanja.
– Sretni smo, jednako koliko i ponosni. Meni je ovih desetak dana nakon povratka iz Španjolske stalno bilo u glavi sve što se dogodilo u Barceloni. Nije mi trebala medalja, nego dokaz da možemo. Sad sam mirniji u glavi i možemo razmišljati o tome što dalje – iskren je Filip.
Nataša i Filip povezani su i kumskim vezama, a očito ih povezuje i sklonost izazovima koji većini ljudi zvuče nezamislivo. Sami kažu da ih privlače sve zahtjevnije utrke, a sljedeći planovi mogli bi ih odvesti i u sasvim drukčije okruženje.
– Možda nešto pustinjsko, neka nova priča, ali to je zasad tek u povojima. O tome ćemo kada dođe vrijeme – najavljuju uglas.
U cijeloj priči nisu zaboravili ni sugrađanina Domagoja Šaravanju, kojeg nazivaju “još većim luđakom od sebe”. On je prije dvije godine odradio Ironman u Barceloni, a ovoga je puta vinkovačkom dvojcu bio velika podrška. Čekao ih je na punktovima, bodrio ih i u Privlaci dočekao sa zvonom i natpisima ohrabrenja.
Zahvalili su Domagoju, svima koji su ih pratili i bodrili, a posebno svojim obiteljima, bez čije bi podrške ovakav pothvat bio još teži. Svaka im čast, naklon do poda!