Vinkovci su grad njegova djetinjstva, prve ljubavi, školskih prijateljstava i uspomena koje ni desetljeća izbivanja nisu izbrisala. U emotivnom pismu objavljenom na Autografu, Rade Šerbedžija vraća se svojim vinkovačkim danima, ali i ranama koje su ostale nakon rata.
„Pitaju me drugovi zašto češće ne dolazim u Vinkovce?” – pitanje je kojim Rade Šerbedžija otvara jedan od najosobnijih dijelova svojega pisma „Pismo mome razredu”, objavljenog na portalu Autograf.
Slavni glumac, koji je odrastao u Vinkovcima, prisjeća se vremena kada je bio tek jedan od mladića iz četvrtog A razreda, školskih izleta, maturalnih susreta, prijateljstava i prve ljubavi. Prisjeća se grada u kojem je odrastao, a koji je zauvijek ostao utkan u njegov identitet.
„A zašto da dolazim danju kad ionako svake noći šetam ulicama svoga grada…” piše Šerbedžija, u rečenici koja možda najjednostavnije objašnjava koliko je snažna veza između čovjeka i mjesta iz kojeg je potekao.
No, njegova sjećanja nisu samo nostalgičan povratak mladosti. Iza njih stoje i bolni prizori ratnih godina, obiteljske kuće u Gajevoj ulici koju su njegovi roditelji napustili u srpnju 1991. te spoznaja da se nekim ulicama i uspomenama teško vratiti, čak i kada ih čovjek nikada nije prestao nositi u sebi.
Šerbedžijini Vinkovci tako nisu samo grad željezničkih tračnica, Bosuta i slavonskih ravnica. Oni su mjesto prvih ljubavi, mladenačkih nestašluka, prijatelja koji su s vremenom nestajali iz svakodnevice, ali i uspomena koje ostaju živjeti bez obzira na to gdje nas život odvede.
Njegovo pismo zato nije samo obraćanje nekadašnjim školskim kolegama. Ono je i intimno svjedočanstvo o prolaznosti vremena, zavičaju i cijeni koju ponekad plaćamo kada se od njega udaljimo.
Integralni tekst „Pismo mome razredu” Radeta Šerbedžije pročitajte na portalu Autograf.hr.