`Vjera, Ljubav i Domovina` za 125 tisuća eura… Mjesečno!

PIŠE: Mladen KEVO

Vatreni na Euru? Debakl je, ali se to umotava i umanjuje. Radi se o ovom. Dalić je svoju količinu sreće jednostavno ispucao. Prije 4-5 godina mi ne bismo primili gol od Albanaca u 96. i ne bismo primili gol od Talijana u 98. i ne bismo promašili oba penala. Umjesto dva imali bismo šest bodova s istom ovom igrom – a svi bi pisali kako smo ‘fantastični’… Koliko smo mi samo puta prolazili za dlaku na penale? Nogomet je kao Život: ‘Sve se vraća – Sve se plaća’. Nogomet je okrutan kao i život: ‘Za svaku čašu meda – popit ćeš dvije gorčine’.

Treba mijenjati: ova je priča potrošena, konzumirana i pročitana. Ta generacija dala je što je mogla dati. Dalićeva priča o Poniznosti (bez strategije i taktike, bez plana i hrabrosti) dala je što je mogla dati. Hvala im za sve što su nam pružili: trenutke beskrajnog ponosa i sreće, promocije i afirmacije na svjetskom planu. ALI. Vrijeme je za Novu priču. No, mijenjat se neće ništa. U starom Egiptu liječnici su nakon četvrtog dana mijenjali terapiju, ako ona nije davala rezultate. U Hrvatskoj, pristup je `vrag prešu odnio`.

Da su Parlamentarni izbori ispred nas – sve bi se još ovaj tjedan preko Marijana Kustića i hadezeovih župana u Izvršnom odboru HNS-a mijenjalo. Ovako neće ništa! Dalić će nastaviti svoju misiju Misionara HDZ-a: nastavljajući otvarati susrete Katoličke mladeži, noseći svijeću na hodočašću u Mariji Bistrici, gostujući na Laudato TV ili privodeći poput đačke ekskurzije reprezentativce fratrima na posvećenje u Međugorje. Nastavit će se otvoreno javno na stadionima i pred kamerama umiljavati Ustašluku.

Kao u srijedu protiv Italije, kad su na sviranju himne obukli Crne kožne jakne preko dresova??? Crvena, Bijela i Plava, inače, boje su hrvatske trobojnice. No, da obuku bijelu trenirku ne pada im na pamet – a ne daj Bože crvenu – ono Crkva bi ih ekskomunicirala, a HDZ isključio iz stranke i smijenio… Nedostajalo je samo Za Dom Spremni pa da budu kompletni ‘crnokošuljaši’ – a to je izostalo samo zato jer to FIFA ne dopušta. Crveno-bijeli pod Dalićem postali su Crni. Svi to vide. I svi se pravi blesavi kako to ne vide.

Nijemcima, koji inače imaju Crnu boju u zastavi – NE PADA NA PAMET – izići u crnim jaknama na sviranje njemačke himne… Ali, Nijemci se, barem javno i službeno, stide najsramnije stranice svoje povijesti. Hrvati, ona politički dominantna trećina koja se već 34 godine šverca kao `većina` – time se ponosi, a upravo stadione i međunarodne smotre zlorabe za promociju NDH. U TV kadru na drugoj utakmici bio je dječak s razvijem crnim šalom `Za Dom Spremni – Hrvatska – Spustit će se gusta magla`. Dijete?!

I netko napokon treba reći javno o čemu se ovdje zapravo radi. Ovdje se ne radi o Reprezentaciji čitave Hrvatske. Ovdje se radi o hadezeovoj Reprezentaciji Klerikalne Hrvatske. Katolik, s obavljenim svim sakramentima (osim Posljednjeg pomazanja) moraš biti. Idealno je da se furaš na Bleiburg. Neizostavno da ti je najdraži pjevač Thompson. Da ti je najdraži hrvatski dres onaj crni, to se podrazumijeva. Da si u Međugorju s Dalićem bio bar pet puta i primio blagoslov za prolaz – to ti je najvažniji dio CV-a.

Mi ćemo sad trenutno s Desetog mjesta na listi Fife pasti na 25. i vrtjet ćemo se između 20-og i 40-og. Igrat će se kvalifikacije za SP. Vjerojatno se i plasiramo. No, to je sasvim drugi tip SP nego dosad: 48 reprezentacija – svaka četvrta država Svijeta bit će ondje, tako da sam plasman nema onu težinu koju je imao, nego se ‘podrazumijeva’. Ali je daleko veći neuspjeh nego do sada ako se slučajno ne plasiraš. A tamo je turnir od 10 utakmica u pet tjedana – na kojem ova sadašnja priča više nije konkurentna roba…

Budemo li čekali sve će završit kao ‘Bili jednom jedni Vatreni’ (kao košarkaši i rukometaši)… No, čekat ćemo jer je opći koncept ovakve Hrvatske – onaj koji imaju hrvatski vozači prema auto gumama: ‘Ćelave su i odavno pohabane – trebalo bi hitno zamijenit ih novima – ma kakvi, vozi i drljaj sve dok neka od njih ne eksplodira na cesti u vožnji…’. Modrić će, pak, nastavit neki svoj fiks plan ‘obaranja novih rekorda’… Sad lovi ovog Portugalskog beka Pepea, što krnjav s 41 godinom – još igra za Portugal…

Za ovo i ja `mogu potpisati kod javnog bilježnika`! Što želim zapravo reći ovom kolumnom? Ovo! Prije nekoliko mjeseci Zlatko Dalić potpisao je novi dvogodišnji ugovor s HNS-om za milijun i pol eura po svakoj godini. To je 125 tisuća eura ili 937 tisuća kuna mjesečno. Samo ovih 37 tisuća kuna, koji se u njegovoj mjesečnoj plaći od 937 tisuća kuna doimaju kao bakšiš, samo taj bakšiš 50 % veći je od mjesečne plaće premijera Vlade, predsjednika Sabora ili predsjednika Republike?!

Oni vode Državu. Dalić vodi Reprezentaciju. I trener koji vodi reprezentaciju mjesečno dobiva 36 (trideset šest) mjesečnih plaća ljudi koji su dužni brinuti za živote, sigurnost i egzistenciju za četiri milijuna državljana jedne države… I nemojte mi kao protuargumente sad vaditi te domobransko-obranaške floskule tipa: `Tako je to u nogometu – da je otišao van mogao je dobit pet ili deset puta više.` Prvo: a što onda nije otišao van? Sad ide nova floskula: `Pa zato jer mu je Hrvatska na srcu`. OK. Da vidimo i to.

Ako mu je toliko Hrvatska na Srcu, a PONIZNOST i SKROMNOST su njegov sportski i životni svjetonazor – kako mu onda nije neugodno raditi za stotinu plaća prosječnog Hrvata, hodati u Brioni odijelima od 2-3 tisuće eura i reklamirati Zlatne kreditne kartice? Ona Škorina `Vjera, Ljubav i Domovina` tvrdi, prve su mu u životu; a kad se sagledaju činjenice prve tri stvari u životu su mu: Milijuni eura, Najskuplja odijela i Zlatne kreditne kartice. Što je tu skromno i ponizno? Ništa! Što vam dakle ustvari hoću reći? Ovo!

Priča o Zlatku Daliću, zapravo je priča o Ovoj i Ovakvoj Hrvatskoj. Osmijeh na licu; sve fino, divno i krasno – uglađenost, pristojnost i slatkorječivost na razini da bi mu čovjek iz ruke jeo kad ga čuje. Ali, kao i kod ove Hrvatske, i kod Zlatka Dalića ima `kvaka 22`. Na isti način na koji funkcionira HDZ, funkcionira i HNS. Na isti način na koji operira Andrej Plenković, operira i Zlatko Dalić. Dok je po njihovom, pod njihovim uvjetima i očekivanjima `na kruh ih poput maslaca možete namazati` – toliko su podatni, mili i meki.

ALI! Tako je samo dok imaju uspjeha; dok sebe mogu prikazivati kao dobrotvore Nacije, dok svoju osobnu karijeru mogu prodavati pod nacionalni prestiž. No, čim dođe loš rezultat, čim nastupi Natjecanje na kojem reprezentacija koju vodi doživi debakl, čim i laicima postane jasno kako je ISKLJUČIVI krivac za tu igru bez igre, bez duha, bez borbenosti, bez brzine, bezidejno pimplanje u beskraj lopte lijevo desno i natrag a tek svake tridesete prema naprijed – onda imamo jednog drugog. Onda imamo stvarnog ZD.

Onda se ljušte sve maske pobožnog poniznog Katolika koje on i to majstorski, godinama podjednako uspješno, podvaljuje i ortodoksnim Vjernicima i onima koji u Crkvu svrate samo kad im je sin vjenčani kum u Svatovima pa je to običajno protokolarno – neizbježno. Onda nama ponizni Zlatko Zlatousti namrgođeno objašnjava kako svi koji u Hrvatskoj imaju primjedbe na njega su oni koji ne vole Hrvatsku, koji (njegova omiljena parola) `drže figu u džepu` i koji zapravo `žele da Hrvatska izgubi`… Ideš!

A svi koji izvana ne navlače vodu na mlin Reprezentacije koju on vodi – dio su `široke međunarodne zavjere protiv Hrvatske` i to ne samo Sportske nego i Političke. Ta razina dvolične demagogije, to kad on na tiskovnoj u istoj rečenici izjavi `Sva je odgovornost na meni…`, pa pridoda `Ali SAD uopće nije vrijeme da se razgovara o odgovornosti` – ta razina dvolične demagogije prema anketi na 86 tisuća građana kod njih 56% više ne prolazi jer je njihov stav `Da, vrijeme je da odstupi.` Odgovor je: Samo Sanjajte!

Starorimski bog Janus ima samo dva lica. Dalić ih ima puno više. Kada nosi svijeću u Mariji Bistrici, onda je kardinal Bozanić. Kada u svemu protiv sebe vidi zavjeru, onda je Zdravko Mamić. Kada kaže `Sva odgovornost je moja, ali sada nije vrijeme za raspravu o odgovornosti`, onda je Milan Bandić. Kada priča o Poniznosti, onda je Blaženi Leopold Mandić. Kada radi za mjesečnu crkavicu od 125 tisuća eura, onda je Martina Dalić. Kada se kicoši u Brioni odijelima, onda je Ivo Sanader iz njegovih vrhunaca.

Ali, kad se gleda ukupni lik i djelo Zlatko Dalić zapravo je najsličniji Andreju Plenkoviću, samo 30 kg lakši. To je potpuno ista škola hadezeovog desnog dvoličnog moralnog licemjerja sa sposobnošću da vlastitu karijeru pretvori u nacionalno najvažniju stvar. Kao što nas AP uvjerava kako je svaki njegov novi mandat na vlasti pitanje samog opstanka hrvatske države, tako nas ZD uvjerava kako je njegov novi mandat pitanje samog opstanka Vatrenih. Da nas oba lažu – znamo; da im išta možemo – ne možemo! Zasad…

P.S. U sjeni medijskog Bedema ljubavi za zaštitu lika i djela Zlatka Dalića Poniznog ostala su dva događaja. Na Petrovačkoj doli kod Vukovara ispod smetlišta pronađeni su posmrtni ostaci najmanje deset osoba nestalih u Domovinskom ratu. Dok je ministar policije najavio novi Zakon o prekršajima javnog reda u koji će biti ugrađen švedski model odnosa države prema prostituciji (kurvanje je legalno – samo nam platite PDV). Tuga zbog debakla Vatrenih, od 1.797 nestalih desetak pronađeno ispod smetlišta, te legaliziranje prostitucije kao `gospodarske djelatnosti koja obogaćuje turističku ponudu` – to je Lijepa naša u Ljeto 2024.