Nakon što su se dojmovi utrke Backyard Ultra slegli, ostala je činjenica da je Josip Matezović na dotičnom ultramaratonu neke totalno drug(ačij)e dimenzije održanom prošloga vikenda u blizini Našica čiju organizaciju potpisuje URT ”Nexe Team” Našice – načinio briljantan sportski pothvat vrijedan pozornosti.
Pazite sad ovo; posrijedi je format ultramaratonske utrke u kojoj natjecatelji moraju uzastopno pretrčati udaljenost od 6.706 metara (4,167 milje) za manje od jednog sata. Preostalo vrijeme do punoga sata predviđeno je za predah. Dakle, što brže natjecatelj apsolvira krug, više mu vremena preostaje za predah do starta sljedećeg…
– Na kraju sam završio na desetom mjestu, jer je iza mene ostalo još devet trkača. Utrka je eliminacijskog tipa, pobjednik je onaj natjecatelj koji ostane posljednji na stazi – kaže u uvodu Matezović, 36-godišnji Vinkovčanin mrzovićkih korijena.
– Da, baš tako… Mojima u Mrzoviću bit će drago kad pročitaju…
Vinkovačkom Mrzovićaninu Backyard Ultra bila je prva utrka ovakvog tipa u kojoj se mentalne i tjelesne sposobnosti pomiču do krajnjih granica!
– U utrci sam proveo 21 krug, odnosno 21 sat i za to vrijeme pretrčao sam 141 kilometar. Pobjednik je bio Mađar Gyula Sárosi koji je istrčao 31 krug. Inače, na startu se pojavilo 150 natjecatelja iz osam zemalja.
Od naših Slavonaca izvrstan je bio i Našičanin Renato Dasović koji je apsolvirao okruglih 30 krugova!
– Renato je strašan potencijal, za njega i o njemu će se čuti još mnogo lijepoga! I ja sam planirao otrčati 30 krugova, no unatoč tome što nisam uspio ne mogu reći da sam nezadovoljan. U ovakvim utrkama izuzetno je bitno iskustvo koje nisam imao. Ovo mi je, naime, bila prva utrka ovakvog tipa. I dragocjeno iskustvo.
Utrka je započela u petak u 18 sati, a Matezović je bio ”živ” do subote u 14 sati…
– Imao sam veliku krizu u subotu u noći u dva sata, no kad sam ju premostio super sam se osjećao unatoč tome što je subota donijela veliku vrućinu. Noge su dobro slušale, mentalno sam također bio skroz OK i zapravo kad podvučem crtu mogu biti zadovoljan kako sam to odradio.
Kako je to izgledalo u realnom životu, na stazi?
– Dakle, krug smo morali istrčati za manje od sata. Što smo ga brže istrčali, imali smo više vremena za odmor. Moja su vremena, otprilike, bila između 42 i 45 minuta, pa mi je za predah ostajalo 15-ak minuta.
Dovoljno za…?
– Za okrjepu, da se u kampu nešto pojede, popije, otušira, ohladi ledom… Uspio sam čak tijekom noći i malo odspavati, ako se to tako može nazvati one dvije-tri minute koliko sam uspio sklopiti oči.
Supruga Marica dežurala je u kampu u kojem je odigrala ključnu logističku ulogu!
– Pripremala mi je sve potrebno za taj intermezzo, spravljala hranu, odnosno sve što je potrebno, kompletnu logistiku. Što je bilo na meniju? Uglavnom tjestenina, riža i nešto slatko, poput žele bombona, sladoleda… Nisam od onih koji preferiraju energetske gelove.
Sugovornik u završnim rečenicama:
– Fantastičan doživljaj! Na stazi se događalo mnogo toga, što je sasvim normalno za utrku koja traje toliko dugo i u takvom formatu. Iako su vremenski uvjeti bili ekstremni za trčanje, vrućina i sparina bili su nesnosni, sretan sam što sam bio dio ove priče. I sve ću podrediti tome da se i dogodine pojavim na startu 5. Backyard Ultre!