Ljudi moji, pa je li to moguće?! – kao da čujem Delićev glas negdje odozgo, dok dolje, u ovoj dolini apsurda, bivši ministar zdravstva, svježe optužen za korupciju u zdravstvu, bez problema dobiva državni posao. U tom istom zdravstvu.
Dok običan smrtnik u natječaju za posao treba potvrdu da je u knjižnici razdužio Nerudino Lagano umiranje, Vili Beroš očito ne mora dokazivati ni da nije u međuvremenu bio na USKOK-ovom newsletteru. Nota bene, njegovi kompanjoni su sve priznali i nagodili se…
Dakle, u zemlji u kojoj 200 tisuća ljudi nema zdravstveno, a na MR se čeka kao na Godota, ovaj čašću neokaljan čovjek s optužnicom mirno oblači bijelu kutu i vraća se u bolnicu.
Najbolje reference? Nikako drugačije ne možemo protumačiti. Kod nas, izgleda, optužnica nije zapreka, nego preporuka. A možda je bivšem hrvatskom ministru – koji je, podsjetimo eventualno neupućene, pokrao vlastitu državu u sprezi sa srpskim mafijašem – najbolja referenca to što bi, da nije prošao na natječaju u KBC Sestre milosrdnice, sjeo natrag u saborsku klupu i spašavao većinu od političkog moždanog. Neurokirurg, doslovno i metaforički!
Zato iziđimo na balkone i zaplješćimo! Dok čekamo Gendu i benkovačke branitelje da organiziraju prosvjed i zakotrljaju plinske boce po Vinogradskoj cesti…
A Lijepa naša? Postala je otrovna kiflica! Izvana zlatno pečena, iznutra trula do srži…
Ispostavlja se da nije pogriješio nitko tko je iz ove rupčage od države otišao u Irsku i Njemačku. Ne trbuhom za kruhom, već razumom za dostojanstvom.
Uh, odoh u Vatikan na gurmansku, da se malo smirim!