PIŠE: Ante JUKIĆ
Nije ovaj bojkot puno otkrio o Hrvatima, ali je dosta toga potvrdio. Prije svega, da dobar dio stanovnika naše države još uvijek živi u prošlosti. Iz komunizma se nekako još i možeš izvući, ali komunizam izbaciti ljudima iz glave je puno teže. Ima onaj vic, kad sin kaže mami: „Mama, mama, kad odrastem, bit ću komunist“, a ona mu odgovori: „Sine dragi, pa ne možeš oboje“. Eto, tako otprilike svijet shvaća dio Hrvata. U dobroj vjeri, ali pomalo naivno i djetinjasto.
Jer, što reći, koju poruku poslati, kad netko u 2035. godini (znam, nije ta, ali bit će tako i za deset godina, bez brige), slavodobitno konstatira kako trgovci gledaju prvenstveno svoj interes? I to ne zahvaljujući vlastitim moždanim vijugama, nego zato što mu je to netko objasnio. Naravno, sad će netko reći kako je branim trgovce, kako sam ili jedan od njih ili barem njihov plaćenik, ali takav način razmišljanja je još jedan naš problem. Ako ne ideš slijepo uz struju i ako pokušavaš gledati i drugu stranu, odmah si njihov, izdajnik. To je tako, nažalost.
Naravno da trgovci prvenstveno gledaju svoj interes, zašto bi oni bili totalno drugačiji od drugih? Pa i onih koji ih posljednjih dana toliko prozivaju. Načela trgovine prilično su jednostavna. Imaš neki proizvod koji želiš prodati. Cijenom prvo moraš pokriti sve troškove, a kad to napraviš, dodaš još malo kako bi ostvario profit. Bez profita, trgovina nema smisla, nadam se kako je to svima jasno.
S druge strane, ako se polakomiš, pa taj mali dio koji dodaješ i nije baš mali, ostaješ bez kupaca jer će se oni okrenuti jeftinijim opcijama. Ako tih opcija nema, ako su svi ‘tu negdje’, postoje dvije mogućnosti. Ili su svi trgovci u nekom tajnom dogovoru, udruženi kako bi zajedno pljačkali narod, ili su uvjeti poslovanja kod nas takvi, da te cijene jednostavno ne mogu biti manje. Što god bila istina, krivnja nije na trgovcima, nego na politici i njezinim mehanizmima.
Stalno se kroz medije ovih dana provlači teza o enormnoj dobiti trgovačkih lanaca, tom famoznom ekstra profitu, no jesu li to zaista toliko visoke cifre? Pa, i nisu. Naravno, čim se spomenu milijuni eura, prosječni građanin odmah kreće s uobičajenim floskulama, no za velike kompanije koje imaju brojne poslovnice širom zemlje, to nisu značajni novci. I opet ponavljam, nisam odvjetnik trgovačkih lanaca, mogu si oni priuštiti puno bolje, ali ne vidim u njima glavne krivce za ovo.
Kakvi god da jesu, oni su ipak na nekakvom tržištu, imaju proizvod s kojim se natječu. Zapošljavaju nekoga, isplaćuju plaće. A dobar dio ovih bojkotaša nikad nije nikoga zaposlio, nikad plaću isplatio. Nema uopće uvid u to kako se vodi poduzeće. Koliko tu ima faktora, rizika i troškova, da bi se u konačnosti došlo do tog toliko spominjanog profita. A on sigurno ne može biti velik u trgovini ‘špecerajem’.
E, sad, kakve veze ovo ima s komunizmom? Ima, naravno, itekako. Jedan od glavnih postulata te ideologije je naći dežurnog krivca, klasnog neprijatelja, i okrenuti narod protiv njega. A taj neprijatelj danas su trgovački lanci. Zli kapitalisti. Oni koji se kupaju u bogatstvu, dok narod gladuje. Zvuči poznato? Meni itekako.
A svakako je zanimljivo i što ponovno imamo vođu, idola, koji vodi narod u borbi protiv kapitalizma. Vođu kojem se narod klanja i kojega bespogovorno slijedi. Vođu koji govori toliko očite stvari, da je porazno što je ljudima to uopće netko uopće morao crtati, ali zna malo i izvrtati činjenice i selektivno vaditi podatke koji mu idu u korist. Dok one koje se ne uklapaju u narativ, mudro prešućuje. Pravi kult ličnosti.
Znamo kako je to išlo kod komunističkih prvaka. S jedne strane priče o narodu, jednakosti i zlim kapitalistima, a s druge strane, dok narod ne vidi, uživa se u blagodatima tog istog kapitalizma. I zato bih ja, između ostalog, volio znati neke stvari. Čime se bavi ekipa koja je ovo pokrenula? Kako zarađuju za kruh, koji proizvod oni nude na tržištu? Kolika mu je cijena, je li baš onakva kakva treba biti, ili i oni ostvaruju ekstra profit? Treba li i njih bojkotirati?
A isto bih upitao i sve kojima su trgovci oličenje zla i pohlepe? Što oni rade, i rade li uvijek i samo u interesu drugih, ili je i njima ipak njihov interes na prvom mjestu? Jesu li možda malo licemjerni? I da, ovo me posebno intrigira, svaki put kad čujem da su trgovci pohlepni. Kad su oni točno postali takvi? Po ovoj histeriji, izgleda kako su sve donedavno bili skromni i empatični, a onda odjednom preko noći se pretvorili u ova nezasitna čudovišta. Ili su možda oni uvijek isti, samo se prilagođavaju uvjetima na tržištu?
Puno je tu pitanja, kao i problema koji mi danas imamo. Trgovci su svakako jedan od njih, ali nisu jedini, a pogotovo ne najveći. I ne, nisu to ni političari, iako je njihov ‘doprinos’ ovoj situaciji značajan. Kao i uvijek, krivi su oni koji se sad predstavljaju najvećim žrtvama, a svojim (ne)biranjem i razmišljanjem stvorili su preduvjete.
I za ovakve trgovce, i za ovakve političare. Jer ne može hrvatski narod još uvijek bez komunizma. Razumni ljudi od njega bježe glavom bez obzira, dok onim drugim komunizam ne izlazi iz glave bez obzira na sve…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.