PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Okrenuo sam 098….
Odzvonilo je pet puta, iz pristojnosti nakon toga uvijek prekinem. Nemam običaj, ali ponovio sam poziv…
Alkar Ivan Grigić „u ništa“.
Kontam, jebiga, vidjet će da ga je netko zvao, vjerojatno će se javiti…
I stvarno, dok sam piskarao uvod, zazvonilo je…
– Bog, imam propuštene pozive, izvolite!? – zacvrkutao je onaj mangupski glas s „Jug 2“ naglaskom.
Predstavih se, sjetio me se (valjda?), malo smo kokodakali o dobrim, starim vremenima, dobrano se nasmijali, a onda prešli „na službeno“.
– Gospodine Zekiću, znate li što se dogodilo na današnji dan?
– Uffff, zatekao si me, pojma nemam!
– Jedna od onih utakmica za pamćenje!
– Je l’ na današnji dan Osijek izbacio PSV?!
– Uuuuu, ovo je boljelo, ‘ko me je tjerao! Doduše, ima veze s Osijekom, ali je još bolje… Prije 16 godina, 11. 11. 2006. godine (četiri jedinice, prelagano za zapamtiti, šteta što mi tad nije godišnjica braka. op. a.), Cibalia je razbila gorespomenute 3:0, a ti si zabio sva tri gola!
– Hahahahaha, sjećam se, naravno! Ali, je l’ moguće da vi pamtite i datum, vi tamo u Vinkovcima niste baš normalni?
– Kako nećemo pamtiti, meni osobno je ta tekma u Top 10!
– Da, znam koliko El Slavonico znači i jednima i drugima – pomalo sjetno prozbori, pa nastavi:
– E, sad, vjerojatno malo tko pamti da tu utakmicu nisam trebao ni igrati. Cijeli tjedan nisam trenirao, pred susret sam dobio četiri (!!!!) injekcije i na zagrijavanju se nisam mogao pokrenuti. Zamijenjen sam u 60. minuti.
– Samo da si odigrao tih sat vremena u životu, nama dovoljno! Prvi i treći si zabio glavom, a drugi je čista magija, sjećaš se!?
– Da, lijevom, neka kombinacija loba i „suhog lista“… (ovaj golgeterski bombončić pogledajteOVDJE)
– Posjeduješ vjerojatno najdojmljiviji nogometni nadimak u HNL ikada?!
– Da, ZZ TOP, tako me prozvao suigrač i prijatelj Ivan Maroslavac, nadimak se brzo proširio i nema više nazad. Doduše, danas sam samo ZZ, „top“ je otišao u povijest (smijeh).
– Popratiš li što se događa s Cibalijom?
– Naravno, vidim da vam je konačno krenulo, moj bivši suigrač Tomo Radotić odlično to odrađuje. Tomi sam kasnije bio i trener, indirektno sam ga i umirovio što mu tada baš nije sjelo, ali nadam se da je sada sve okej.
– Može oklada; nagodinu, ako ne odeš u Deportivo ili Millwall, pobjeđujemo vas i u Koprivnici, i u Vinkovcima?
– To bi značilo da je Ciba u 1. ligi? Ne moramo se kladiti, potpisujem odmah!
– Sretno sutra, samo da znaš da će se danas u Vinkovcima popiti podosta rakijica u tvoje zdravlje i taj mitski hat-trick!
– Ma, poznavajući Ultrase, popit ćete vi i bez toga, ali lijepo je čuti da ću i ja biti razlog za prekomjerno uživanje u alkoholu. Drž’ te se, Cibalijaši, sretno sutra protiv Rudeša!
Iznimno raspoložen nakon razgovor sa Zekom, postadoh svjestan činjenice da bi za potpuni uvid u tu tekmu, bio red da čujemo i nekog s „krive“ strane.
Iako je u teretani odrađivao jutarnji trening, odmah se javio.
Ivo Smoje, nekadašnji kapetan NK Osijek, igračina, ljudina i drugar!
Ošinuo sam ga istim prvim pitanjem kao i Zeku, normalno, ni on nije znao, što je samo potvrda da smo nas nekolicina što pamtimo takve stvari poprilični kreteni.
– Okej, Ivo, razumljivo je da se datuma ne sjećaš, puno vremena je prošlo, ali pamtiš li štogod sa te utakmice?
– Ako ćeš mi vjerovati, gotovo ništa… Ali, kasnije sam je dobro upamtio jer mi je Zekić često nabijao na nos „Kakav si ti igrač, kad ti ja zabijem tri gola“ (smijeh).
– Jebiga, „stoperska je tuga pregolema“, propusti obrambenih igrača vide se iz helikoptera.
– Sve znaš…
– Kakve uspomene nosiš iz ogleda sa Cibalijom? Molim te, samo iskreno i bez uvijanja, na ovom portalu se laže samo kad ugostimo političare…
– Vidi, nema laganja, ja Cibaliju ne volim! Ne mrzim je, ali taj klub jednostavno ne volim. Nasuprot tome, obožavam puno ljudi što su bili dio Cibalije, što na terenu, što na tribinama. A za kompletan odgovor će ti biti dovoljna činjenica da mi je najdraža utakmica u životu poraz u Vinkovcima od 2-1 kojim smo prošli u finale Kupa 2012. godine!
– Pusti kupove, nećemo o tome… Nego, je l’ vam falimo?
– Moram priznati da falite, bez vas to nije to.
Gdje si danas, šta radiš?
– U NK Osijeku sam i dalje, radim u skautskoj službi.
– Može oklada; this time, next year vas tučemo i na Pampasu, i u Lenijama. Kad kažem „tučemo“, mislim na pobjedu u nogometnoj utakmici. Ako vas ne pobijedimo u obje tekme, ja vodim tebe i tvoje društvo na ćevape u Makedonku.
– Može oklada, počni štedjeti, nemate šanse! A ako ti dobiješ?
– Vidi, i u tom slučaju si ti opet na dobitku jer ti poklanjam Cibin dres. Eto, jel’ može bolje…? Samo što sitnim slovima piše: U TOM DRESU SE MORAŠ POJAVITI NA IDUĆOJ UTAKMICI NA OPUS ARENI.
– (smijeh) Dogovoreno!
– Zajeban si ti lik! Na kraju razgovora sa Zekićem, pozdravio sam ga i zaželio sreću sutra na prvenstvenoj tekmi. Tebe ću, brate, samo pozdraviti…
– (Smijeh) Pozdravljam i ja tebe, želim vam da nakon subote budete prvi na ljestvici.
Sjajan lik taj Smoje, nema šta…
„Nije važan izgled, važna je unutarnja ljepota“, navodno je geslo kojim se tješe, da budem politički korektan, manje lijepi ljudi. Ne mogu to komentirati jer ne spadam u tu skupinu, ali mogu reći nešto o onoj „klub koji nema neki većih uspjeha i trofeja, slavit će godišnjice, obljetnice, mjesečnice i obične utakmice“.
Ako nekome i nije jasno, nisu samo titule ono što neki klub čini KLUBOM, ima nešto i u tradiciji, vjernosti, ljubavi, srcu, borbi…
I ovakvim pobjedama!
Netko će to možda nazvao kompleksima, ja to zovem rivalitetom.
I zato, gdje god da se zadesite večeras, popijte po jednu za taj 11. studeni jer to smo se prvenstvo mučili sa ozljedama, financijama, promijenili smo pet trenera (!!!) i, vrlo karakteristično za nas, osigurali opstanak tek u zadnjem kolu…
Ali, pobijedili smo Osijek 3:0, što znači da je to bila jebeno dobra sezona!!!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.