PIŠE: Ante JUKIĆ
Prije o-ho-ho godina, štoviše, u prošlom tisućljeću, jedna hrvatska glazbena diva opjevala je vrapce i komarce. Poruka mlađim čitateljima koji možda nisu čuli stvar, svakako to učinite, isplati se. No, na stranu sad pjesma, mene nešto drugo muči. Što se to promijenilo s godinama, kakvi smo mi to ljudi postali, da nam i komarci sad smetaju? Nekad su bili simbol romantike, uz bok vrapcima, a sad ih proklinjemo. I ne samo to, ubijamo ih na sve moguće načine. Špricamo sa zemlje i iz zraka, udaramo onim reketom izvorno namijenjenim za muhe.
I ni tu nemamo mjeru, nije nam dovoljan običan bekhend, nego ih razvaljujemo da on njih samo uspomena i crvena fleka na zidu ostanu. Što je najžalosnije, nitko nema hrabrosti stvari nazvati pravim imenom. Nećemo reći kako ih ubijamo, jer bi to valjda okrutno zvučalo, pa smo onda skovali izraz – tretiranje. One koji bezočno ubijaju komarce, priupitao bih: biste li vi voljeli, da vas netko tako tretira?
Baš smo licemjerni postali. Pse i mačke uzdignuli smo na prijestolje, postali su nam važniji od ljudi, a prema komarcima isijavamo samo mržnju i netrpeljivost. A koja je razlika? Nikakva, živa bića i jedni i drugi. Znaju li ovi moderni ljubitelji životinja (samo nekih, očito), da i komarci pate? Ako im je već pas najbolji prijatelj, zašto komarac ne bi mogao biti barem, onako, obični? Sve se to može riješiti lijepim uljudnim razgovorom, nikakva zaprašivanja i tretiranja nisu potrebna. Ima na ovom svijetu dovoljno mjesta i za ljude i za komarce, možemo svi zajedno živjeti u simbiozi. Ostavimo se mržnje, netrpeljivosti i nasilja, odaberimo inkluzivnost i toleranciju!
Nažalost, bojim se kako će ovaj moj vapaj biti uzaludan. Koliko čitam, najavljuju se nove akcije, ponovno će komarci bježati od otrova kao muhe bez glave. A onda, kad prođe ljeto, kad komaraca više ne bude, naći ćemo mi već novu žrtvu, novi predmet mržnje. U tome smo najbolji. Da sam smrdljivi martin, ne bih mirno spavao. Zanimljivo, taj isti smrdljivi martin nam je ponekad najveće zlo, ali iz ove perspektive čak nam ni on ne zgleda toliko odbojno. Imam osjećaj kako bi marcu sad većina objeručke prihvatila, samo da se riješi komaraca. Kakva dvoličnost.
Kod mene mržnje nema, samo ljubav. I za martine, i za komarce. Za zmije, guštere, krtice i miševe. A nađe se ponešto i za ljude.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.