PIŠE: Ante JUKIĆ
Nećete vjerovati što sam doživio neki dan. Sa slušalicama na ušima i pogleda prikovanog za ekran mobitela, prelazih prugu ispod Borinačkog nadvožnjaka, kad ono, šok! Dok sam kao svaki odgovorni građanin provjeravao lijevo i desno ide li vlak, zamijetih dječaka iznad sebe. Ali, ne tamo gdje bi trebao biti, nego na vrhu onog prelijepog luka. Očaran ljepotom najdražeg nam grada, mali očito nije mogao izdržati, pa se popeo najviše što može i uživao u pogledu. I nije tu sliku htio zadržati samo za sebe, već je izvadio mobitel i sve ovjekovječio kamerom.
Šokiran i zabezeknut pomislio sam samo poći dalje svojim putem, ali onda shvatih kako mi je dužnost otići gore i upozoriti ga na kakvu se glupost odlučio. Kad su već, izgleda, roditelji i institucije zakazali. Tiho i smireno sam ga dozvao, kako se slučajno ne bi uplašio i u toj strci strovalio dolje. Tek kad je sišao i s obje noge bio čvrsto na asfaltu, krenuo sam mu čitati bukvicu. Slušao me je spuštene glave i skrušenog pogleda, tek je tad, izgleda, shvatio što je napravio. Kad sam završio svoje predavanje, obećao je kako mu više nikad nešto tako neće pasti na pamet. I ja sam siguran da neće, jer baš sam ga pošteno ‘oprao’.
Što sam mu rekao? Pa, recimo da većina teksta nije za ovako javno spominjanje. Ako izbacimo neprimjerene riječi, sve se može svesti na ovo:
„Dječače dragi, učinio si veliku glupost. Puno bolji pogled je s druge strane…“
Eto, nadam se da je naučio lekciju.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.