📸Tihana Peulić
Oni koji ovih dana prolaze središnjim vinkovačkim parkom povodom Poklada u Vinkovcima, možda se zaustave, nasmiju ili zapitaju; tko je izradio ove lutke i što one predstavljaju? Iza njih stoji Ljubica Jurčić iz Cerne koja je u lutke utkala sjećanja, tradiciju i duh poklada kakvi su nekad bili.
U samo dva tjedna intenzivnog rada, Ljubica je vlastitim rukama izradila dvadesetak lutki, koristeći isključivo prirodne materijale – tkaninu, drvo i šibu. Ništa plastika, ništa folija, ništa papir. Sve onako kako se nekad radilo.
– Ništa se nije kupovalo. Sve sam nalazila po šifunerima i u prirodi. Tako su se ljudi nekad spremali za poklade, svako selo na svoj način – kaže Ljubica, dodajući kako su je na izradu potaknule upravo Poklade u Vinkovcima, ali i priče bake i majke koje pamte to vrijeme.
Iako su lutke nadahnute slavonskom tradicijom, u njih su uklopljeni i tradicijski detalji drugih krajeva Hrvatske, jer su se, kako ističe, poklade posvuda živjele drukčije, ali s istom radošću.
– Poklade nekad bile su dani ludovanja, zadirkivanja i prepoznavanja. Kad bi bušari stigli u selo, svi bi se raspitivali – odakle ste? Domaćini bi ih darivali jajima, častili krofnama i strpljivo trpjeli nestašluke po avlijama.
Zapjevalo bi se i krenulo dalje. Bilo je to veselje bez granica, ali s puno poštovanja i zajedništva – prisjeća se Ljubica čije lutke u središnjem vinkovačkom parku stoje kao tihi svjedoci tog vremena, da podsjete, nasmiju i ispričaju priču onima koji je možda više ne pamte.
A oj jade, a oj jade, odoše poklade…
Ionako, ionako, nestalo pomade…
