PIŠE: Ante JUKIĆ
Svatko od nas barem jednom je ovih dana čuo ‘koliko se samo vrtića za te novce moglo izgraditi’. Ako vam ova floskula zvuči poznato, ako vas neodoljivo podsjeća na nešto, u pravu ste. To je samo prilagođena verzija legendarne ‘bolje da ste tvornicu otvorili’. Manje-više isti oni koji su fascinirani tvornicama ovog su puta izvadili drugog zeca iz šešira. Uostalom, red je i tvornicama malo odmoriti preko ljeta, zaslužile se.
I ja bih volio da ovog mimohoda nije bilo. Štoviše, volio bih da nikad više nigdje ne bude vojnog mimohoda, volio bih da uopće ne postoje vojske. Da se niti jedan metak više nikad ne ispali. No, to je utopija. U realnom svijetu vojska je potrebna, a ponekad je dobro malo i pokazati s kakvim se arsenalom raspolaže. S nadom kako taj arsenal nikad neće biti upotrijebljen.
Kritičari jučerašnje svečanosti i mimohoda ulicama Zagreba prvo su posegnuli za provjerenim ‘argumentom’. Kažu oni, bolje bi bilo, da se taj novac podijelio sirotinji. Ovako na prvu, lijepo to zvuči, empatično i humano pogotovo, ali već na drugu jasno je kako je riječ o još jednoj floskuli. Vodeći se tom logikom, puno stvari ne bi se radilo, mnoge bi investicije bile zaustavljene, jer uvijek se taj novac može preusmjeriti siromašnima. I tako bi kao društvo stajali na mjestu, a problem siromaštva riješili ne bi. Jer, koliko god novaca odvajali za njih, siromašnih će uvijek biti. A da bi im pomagali, mora se nešto i raditi, investirati, treba namaknuti taj novac. Čini mi se kako neki ljudi ne shvaćaju te osnovne principe.
Postoje ulaganja koja generiraju prihode vrlo brzo, postoje dugoročna, a postoje i ona koja imaju neko drugo značenje, i koja se ne mogu gledati samo kroz prizmu zarade i materijalne koristi. Vojni mimohod lebdi negdje između ove druge i treće skupine. Jesu li utrošeni nemali novci za njegovu organizaciju? Jesu. Jesmo li mogli i bez njega, je li on presudan događaj za današnju Hrvatsku? Jesmo i nije. No, sve to ne znači kako nije imao smisao i kako ga nije trebalo biti, kao što neki poručuju. Na okruglu, 30. obljetnicu ponajvećeg događaja u hrvatskoj povijesti itekako je imao smisao. Dijelom i s vojnog aspekta, ali ponajprije kako bi povezao ljude i probudio u njima ponos i nacionalni impuls. To je nešto što se ne može mjeriti novcem i što neki ljudi u današnjoj Hrvatskoj očito ne osjećaju.
Takvi ljudi trebali bi se izjasniti, žele li da ih ova vojska što je jučer stupala metropolom brani ako se, ne daj Bože, ukaže potreba? Ili će biti dosljedni? Ja nekako mislim kako ipak neće odbiti pomoć, a ne bi ni trebali. Ovo je Hrvatska vojska i borit će se za sve građane Republike Hrvatske, pa i za njih. Kao što se borila i prije 30 godina. Kad je izborila državu i slobodu, da bi ti isti dušobrižnici danas mogli govoriti što hoće, pa i pljuvati po toj državi. Kakav apsurd i paradoks.
Ali, ne jedini. Kažu dušobrižnici, koliko se samo vrtića moglo izgraditi za te novce. Opet patetika. Kad hoćeš ispasti silno human, onda igraš na kartu siromašnih i djece, jer na njih su svi slabi. Samo nekako ubaci djecu u priču, to se traži, to otvara sva vrata. I tu onda dolazimo do još jednog apsurda, meni možda i najvećeg.
Dakle, isti oni čiji je svjetonazor i aktivizam velikim dijelom usmjeren protiv života, protiv djece, protiv obitelji i protiv svih tradicionalnih vrijednosti, odjednom bi, pazite vi, gradili vrtiće!? Za koga, pitam se? Da je po vašem, nikakvi novi vrtići ne bi nam bili potrebni, štoviše, i ovi koje trenutačno imamo zjapili bi većinom prazni. Briga za djecu i obitelj pokazuje se na druge načine, a ne sipanjem parola i floskula kad želimo omalovažiti događaj koji nam ideološki nije po volji.
Stvarno, toliko mi je teško slušati kad promotori kulture smrti stavljaju u usta djecu i obitelj, da mi čak ni ona floskula o tvornicama više ne izgleda toliko izlizano i apsurdno. Eto, dokle je došlo. Razumijem da ne fasciniraju svakoga tenkovi i oklopnjaci na ulicama, pogotovo ne očekujem da će bacati cvijeće na njih (hm, ovo kao da sam negdje vidio), ali nekakav minimum poštovanja prema državi u kojoj živiš trebao bi postojati. Pa onda i prema vojsci koja će ti možda braniti kuću ili život, bez obzira na tvoje mišljenje o toj državi i toj vojsci.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.